Pred jednom pekarom u Spring Street ulici u New Yorku, koju vodi Francuz Dominique Ansel, ovih dana odigravaju se nevjerovatne scene. Ranom zorom, čak tri sata prije nego što se pekara otvori, ljudi stoje u redu, čekajući da kupe svoje omiljeno pecivo. Razlog: cronut, jedna pekarska mješavina između croissonta i krofne. Mnoge Amerikance zahvatila je prava cronut groznica i čine sve kako bi došli do barem jednog komada, ovog tek ispečenog peciva.

Po veličini, cronut nije baš velik, po obliku okrugao, prečnika oko desetak centimetara, sa rupom u sredini, a kao vrhunac svega je filung od kreme. Na prvi pogled, ne izgleda baš spektakularno, ali mnogi Amerikanci pred pekarom ujutro stoje satima, jer se dnevno napravi samo 250 komada, obzirom da je proces spravljanja vrlo složen i dugo traje. Da bi cronut došao u prodaju potrebna su tri dana prethodne pripreme. Lisnato tijesto se više puta stavlja u ulje od grožđa, zatim se puni se laganom kremom, prelijeva glazurom od limuna, a na na kraju, po vrhu se stavi još jedan tanki sloj kreme. Sve zajedno, kad se sabere, čini ukupno 500 kalorija. Pecivo za jedan jedinstveni užitak.

Cijena jednog komada ovakvog zadovoljstva u sred New Yorka iznosi 5 dolara.

Već kultna pekara otvara s u 8 sati, a pred njom tada stoji poprilično dugčki red strpljivih mušterija. Pekar Ansel kaže da svi oni moraju biti nagrađeni za njihovu strpljivost, pa je sa početnih 50, proizvodnju povećao na 250 komada, a ovih dana već je došao na 500 komada dnevne proizvodnje.

Vlasnik je originalni proizvod zaštitio kod Trademarka i na pakovanju je vidljiva oznaka TM, a to znači da je jedini pravi originalni cronut sad za sad moguće nabaviti samo u New Yorku, u pekari u Spring Streetu. Ansel u ladici svog radnog stola već ima jednu vrlo lukrativnu ponudu za masovnu proizvodnju cronuta. On se još nećka. Želi da proizvod ostane samo onakav, kakav se proizvodi u njegovoj pekari.

Barem, sad za sad…

Priredio: Smail Špago