Čika Miši u sjećanje
U Sarajevu je umro legendarni čistač cipela čika Mišo. I mi smo u Mostaru imali naše čuvare trotoara. Jedno malo prisjećanje na sve njih…
AVDUŠ
Ostala slika u očima malog dječaka
Nekada davno ulica rodnoga grada
Na početku korzoa
U prolazu ispod filmskih plakata
Sjedio uvijek stari cigo
Sa svojom kutijom od zlata
Djecak bi stavio na nju nogu Majstore udari glanc
AVDUŠ bi uzvratio osmjehom sirokim
“Za tebe, druže moj, uvijek je glancanje… fraj””
I tad bi dječak niz ulicu ka mostu poletio
U cipelama kožnim kao ogledalo
Na licu mu osmjeh,u srcu sreca
Džepova praznih a prijatelja vreća
Taj osmjeh Avduša i duša vesela
Više je vrijedilo od sviju cipela
Taj osmjeh Avduša i duša vesela
Više je vrijedilo od sviju cipela
Ej Avduš šta se to danas dogadja
Gdje je nestao osmijeh sa naših obraza
Ej Avduš šta se to danas događa
Gdje je isćezo osmijeh više se niko ne sjeċa
I prođe čovjek istom ulicom rodnoga grada
na mjestu starom zastane tada
gdje je Avduš nekada
za banku čistio cipele
i svijetu dijelio sreću i osmjehe
A LJUDI idu žure prolaze
I ne nalaze razloge svoga nemira
TRAŽE sebe u GRANICi SVEMIRA
sve manje je za ljubav vremena
I tad bi čovjek niz ulicu ka mostu posao
U cipelama novim kao ogledalo
Na licu mu sjeta u srcu led
Džepovi puni a prijatelja ni za lijek
Taj osmjeh Avduša i duša vesela
Više je vrijedilo od sviju cipela
Ej Avduš sta se to danas događa
Gdje je nestao osmijeh sa naših obraza
Ej Avduš šta se to danas događa
Gdje je isćezo osmijeh više se niko ne sjeća..
Vlatko Prlić/ Zdenko Bosković 2012