Hemon i Mujanović za New York Times: Plenumi građana su atom obnove u BiH
Psi lutalice i bebe bez državljanstva
(tekst je objavljen u International New York Times, 22. februara 2014. godine)
Bh. pisac Aleksandar Hemon i gostujući profesor na Univerzitetu Columbia u SAD-u Jasmin Mujanović za New York Times su pisali o posljednjim protestima u BiH, povezujući ih sa različitim apsurdima koji su se dešavali u našoj zemlji posljednjih godina, a za što su isključivo odgovorni bh. politički lideri.
Stoga Hemon i Mujanović pozivaju predstavnike međunarodne da ovog puta stanu uz građane protiv neiksrenih i pogubnih političkih lidera čiji je primarni cilj enormno bogaćenje i “vladavina bez građana”, zasnovana na etničkim podjelama.
Podsjetili su kako su još 2009. godine aktivisti za prava životinja uspjeli isposlovati zakon koji zabranjuje ubijanje pasa lutalica, te općinama nalaže da izgrade skloništa za životinje, iako te azile općine sebi nisu mogle priuštiti.
“Kao rezultat toga, Sarajevo, koje inače važi za atraktivnu turističku destinaciju, je postalo dom za više od 13.000 pasa, koji nerijetko u čoporima napadaju djecu, dok su mačke nestale sa ulica. Nijedan funkcioner nije preuzeo odgovornost za ovu situaciju, niko nije dao ostavku niti je dobio otkaz”, navode oni.
Dodaju kako su prošlog ljeta turisti, osim velikom broju pasa lutalica na ulicama, mogli svjedočiti i ljutitoj masi građana koja je blokirala zgradu Parlamenta zbog toga što novorođenčad više nisu mogla dobijati matične brojeve, te u birokratskom smislu nisu ni postojala, pa se, između ostalog, nisu mogla liječiti u inozemstvu.
“Na kraju je to riješeno novim zakonom koji je međutim dodatno cementirao etničke podjele jer se na osnovu matičnog broja zna gdje je (na čijoj teritoriji) koje dijete rođeno. Ponovo niko nije dao ostavku, niti dobio otkaz, niti se bilo šta promijenilo”, pišu.
Ipak, navode kako je to bilo prvi put u dvije decenije nakon rata da su građani ustali i tražili nešto od svojih predstavnika.
“A onda se početkom februara u Tuzli okupio veliki broj ljudi tražeći ostavku lokalne Kantonalne vlade, nakon što je industrija u tom gradu uništena zbog nemara i korupcije te veliki broj ljudi ostao bez posla. Ubrzo su se protesti proširili i na Sarajevo i druge gradove te je opljačkano i spaljeno nekoliko institucija. Konačno su ljudi ustali protiv oligarhije koja se neprestano bogati uprkos sveprisutnoj političkoj paralizi”, pišu Hemon i Mujanović ističući kako svi problemi imaju korijene u Dejtonskom sporazumu koji je postao efikasno sredstvo za etničko čišćenje svakog od pojedinačnih područja pod kontrolom svakog od nacionalnih lidera.
“Administrativni aparat je ogroman i broji 70.000 birokrata, uz koje su tu i 180 ministara te 600 zakonodavaca na brojnim nivoima vlasti. Politički establišment na životu održavaju krediti MMF-a. Lideri političkih stranaka se neprestano bogate bez obzira na ideološke i političke razlike, a jednako su posvećeni siromašenju ljudi koje predvode. Oni su postali toliko naviknuti na vlast posredstvom etničkih podjela da su ostali šokirani iznenadnim zajedništvom građana koji su ustali na proteste”, navode oni.
Dodaju, međutim, kako su se Bosanci konačno izborili za svoj glas, navodeći kako je u Tuzli nakon pada Kantonalne vlade formiran plenum građana na kome su formulisani zahtjevi naroda, uključujući formiranje vlade eksperata i temeljitu istragu procesa privatizacije.
“Potom je plenum organizovan i u Sarajevu, te su zahtjevi ispostavljeni Kantonalnoj vladi u tehničkom mandatu na rješavanje. Ljudi iz drugih gradova su također ustali i insistiraju na promjenama. Ova spontana organizacija direktno ugrožava dominaciju naciokratskog modela. Na plenumima se poziva na svrgavanje političkog establišmenta i stvaranje nestranačkih vlada, koje trebaju služiti do sljedećih općih izbora u oktobru. Istovremeno, politički lideri nastoje diskreditovati građane koji protestuju insistirajući bez trunke srama na vladavini prava”, pišu Hemon i Mujanović.
Naglašavaju kako su predstavnici Evropske unije i drugih zainteresovanih strana sada nagrnuli u BiH kako bi osigurali da se ponovo ne moraju baviti izbjeglicama i genocidom te se sastaju sa političarima koje su građani označili kao primarni problem, a koji i pored toga smatraju da su sposobni kontrolisati situaciju i provesti tražene promjene.
“Predstavnici međunarodne zajednice morali bi se sastati i saslušati aktiviste i građane, umjesto neiskrenih političara. Plenumi i njihovi članovi su atom obnove u BiH. Ako međunarodna zajednica ne uvidi da mora stati uz građane protiv bosanskih lidera, koji već godinama vladaju zaobilazeći građane, tada bi turisti u BiH mogli dolaziti jedino uz sponzorstvo oligarha na safari kroz ulice na kojima su psi lutalice”, zaključili su.
(sa: klix.ba)