U vrijeme Osmanskog carstva bio je to jedan od mostarskih hanova, a nosio je ime „Orijent“. U prizemlju je radila aščinica sa carigradskom kuhinjom, a na spratu su bile sobe za konačište, njih 5 do 6. U prostranom dvorištu, gazda je prodavao sijeno i zob za konje.

Nakon hana, taj se objekat preuređuje u prvi hotel imena „Casino“. U njemu je 1875. godine odsjeo čuveni svjetski putopisac Arthur John Evans, koji je prilično detaljno opisao tadašnji Mostar, a hotel opisao kao – „kamenu građevinu“ koji je imao „prave krevete“, a vlasnik je bio „Italijan Dalmatinac, koji je zadovoljan što se pridržava evropskih načela“. Nedugo nakon njegove posjete, 1880. godine, isti taj hotel je preuređen i u njemu otvorena prva mostarska bolnica – „Građanska hercegovačka bolnica“, koja je bila namijenjena za gradsku sirotinju. Sve do 1888. godine vodio ju je skupa s dr. Curinaldijem legendarni mostarski ljekar dr. Petar Rizzo.

Za vrijeme Austrougarske monarhije, objekat je ponovo pretvoren u hotel, kome je vraćeno ime hana – „Orijent“, te je uveliko služio svojoj svrsi. Naime, Mostar je tada imao tri vojne kasarne, a iz Monarhije je zabilježen veliki priljev administracije i poslovnih ljudi. Uz hotel je bila i zasebna kućica, koja je preuređena u restoran-blagovaonicu s ponudom kako orijentalnih tako i zapadnoeuropskih jela. Na južnoj fasadi postojao je mali balkon, koji je kasnije uklonjen.
Do izgradnje hotela Neretva, 1892. godine, to je bio i jedini hotel u Mostaru. Nakon oslobođenja, 1945. godine ova kuća – han je nacionalizovana, a jedno vrijeme je na tom mjestu bilo smješteno društvo „Brodari“.

Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago