Zapis o neninoj avliji

Zapis o neninoj avliji

By Nusret Omerika
Sve je nekad mirisalo
u neninoj avliji
na šeboj, jorgovan i feslidžan,
sunce stidljivo provirivalo
na hljeb ispod sača
i jelovu siniju punu dječijih zalogaja
umornih od duga čekanja.
Nismo maštali o budućnosti,
sama je smišljala nesnosnu prazninu,
sušna ljeta i umorne korake.
Otac je pred Vidovdan otkivao kose
spremajući bol za dozrele trave,
sporo se namještajući u hlad
ispod starog oraha.
I ništa više ne bi ostajalo kao prije.
Mati bi do kasno u noć
uoči petka Jasin učila
u odaji prepunoj senabijina mirisa
sve dok ne bi prešla na onu stranu
koju nismo razumjevali
omamljeni otežalim dovama
ko rana proljeća u cvijeću.
Noću smo osluškivali tišinu
zarobljenu daljinama presahlih voda
na istočnoj strani neba;
ćutali ko košćele u šehidskom haremu
progoneći odjeke zaborava
što nas bez milosti vreba.
Za sve ljubitelje poetske riječi evo jedna pjesma iz najnovijeg ciklusa "Zapisi", i vjerujem da će se mnogi pronaći u njoj. (autor)

Komentariši