Kada sam bio mali, majke, roditelji, profesori, svi odrasli
Bilo je nezamislivo nepristojno odgovariti starijima, učiteljima….
OSJEĆAO SAM POŠTOVANJE PREMA NJIMA.
Danas sam beskonačno tužan zbog svega onoga što smo izgubili:
Amnestiju za prevarante …?
Pošteni su glupi …?
Ne iskoristiti nekoga, znači biti budala …?
Profesore tuku po školama,
Rešetke su nam na prozorima.
Svatko zatvoren u svojem svijetu.
Djeca traže nagradu da bi završila školsku godinu.
Više vrijedi jedan Armani od diplome!?
TV ekran od razgovora!?
IZGLEDATI je važnije nego BITI!?!
Želim skinuti rešetke s prozora i tamo staviti cvijeće!
Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima …
Želim poštenje, čisto lice i pogled u oči!
Želim se vratiti stvarnom životu …
s puno ljubavi i suosjećanja za druge
Naša djeca to zaslužuju, naši će nam unuci biti zahvalni.
