Hotel Neretva
Čim se grad Mostar počeo širiti prema zapadu, te izgradnjom novoga mosta preko rijeke Neretve (1882. godine), stekli su se i uslovi i potreba za jednim evropskim, reprezentativnim hotelom. Vlasnik i glavni finansijer izgradnje hotela je bila sama Austrougarska monarhija. Stil građevine je pseudo-maurski, kao i mnoge građevine u BiH izgrađene u to doba. Time se donosi duh Esrope s novim tipom gostinjskih soba, sala za sastanke ili čitanje tadašnjih europskih novina, živom klavirskom muzikom, Sacher tortom i Wiener šniclom, i to pripravljenim od strane kuhara dovedenih specijalno iz Praga.
Nakon izgradnje, hotel je postao stjecište mješavina raznih kultura, mogli ste tu susresti krinoline i polucilindre, turbane i fesove, državne i bankarske činovnike, vojnike i elegantne oficire, zapadnjake, koji su se tu našli po ko zna kakvom poslu. Međutim, tu su se zaticali i kršni Hercegovci, Albanci u bijelim čakširama sa crnim upletenim gajtanima i obrijanim glavama, visoki Crnogorci koji su poslom došli preko granice, pa i poneki Dalmatinac. Bilo je to zborno mjesto šarolikog svijeta.
Na istočnoj strani gdje se nalazio vrt s vodoskokom, postojala je čarobna veranda, gdje se rado sjedilo naveče, gdje je i domaće stanovništvo dolazilo i rado ispijalo kriglu piva ili rashlađene Žilavke, ili Blatine, a tišinu ljetnih noći remetio jedino potmuli huk Neretve sa suprotne strane hotela.
Na osamnaestogodišnjicu izgradnje, u istom tom hotelu odsjeo je i car i kralj Franjo Josip, u vrijeme njegove posjete Mostaru.
Jubilarnu stogodišnjicu, slavljenik nije imao šansu, ni da obilježi. Zatekla ga zla sudbina.
A danas? Dvadeset i dvije godine nakon stogodišnjice!
Ni umrijet’, ni prebolit’.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago