Samo 23 dana nakon proslave i svečanog otvaranja Banje, u Mostar je 26. juna 1914. godine stigao glavni akter cijele ove priče – prestolonasljednik Franz Ferdinand. Premda se samo kratko zadržao na željezničkoj stanici, budući dani će pokazati da je to bila značajna posjeta. Na proputovanju od Metkovića prema Sarajevu, stigao je prestolonasljednik bez pratnje drugog aktera – supruge Sofije, koja mu se naknadno pridružila u Sarajevu, doputovavši tamo iz pravca Brčkog. Na željezničkoj stanici u Mostaru, prestolonasljedniku su upriličili svečani doček, mnoštvo ljudi, uzvanici, gradonačelnik Komadina mu je zaželio dobrodošlicu, poželio zdravlje i sreću u budućem životu i otpratio ga na njegovo zadnje putovanje u životu.

Doduše, još jednom nakon toga, prestolonasljednik je proputovao kroz mostarsku željezničku stanicu, ali tada ležeći u mrtvačkom sanduku. Voz je tada samo protutnjao kroz Mostar na putu do mora, gdje su ga ukrcali na brod za Trst i dalje za Beč, gdje će ga dočekati brojni građani na zadnjem ispraćaju.
Nije prošlo ni dva mjeseca nakon atentata, a nastala je sveopšta evropska klaonica. Ratni period obilježava boravak vojske u Mostaru i njihov odlazak prema linijama fronti. Mnogi naši momci su toga vremena služili vojni rok u okviru Austrougarske monarhije i borili se za Cara i Kralja, ginuli na bojištima Tirola, Györa, Besarabije, pa sve do Dnjepra. Mnogi se s ovih fronti nikad nisu vratili. Posebno je zabilježen veliki broj poginulih vojnika iz tadašnjih Bosanskih regimenti na Soškom frontu u Italiji, gdje i danas postoje spomenici poginulim vojnicima iz Bosne i Hercegovine.

Dolazak prestolonasljednika Ferdinanda u Mostar, 26. juna 1914. godine, kao da je naznačio zastoj u razvoja grada Mostara, koji je do tog trenutka išao uzlaznom linijom. Rat i prekidanje vrlo važnih investicijskih tokova, zaustavio je razvoj, i na tom nivou Mostar je ostao sve do završetka Drugog svjetskog rata.
Godina 1914. na svojevrstan način mogla bi biti godina početka povlačenja crte ispod vladavine Austrougarske u našim krajevima, iako je ona zvanično bila prisutna sve do završetka Prvog svjetskog rata.
(Kraj)
(fotosi: Österreichisches Staatsarchiv)

Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago