I dok je kod nas ispijanje čaja u najvećem broju slučajeva povezano sa bolešću, (izraz: očajavaš li?), kod drugih naroda je to sasvim drugačije…
U povijesti civilizacija najviše su poznate dvije ceremonije ona japanska, koja se razvijala stoljećima, i engleska, puno mlađa.
Put čaja učinio je i mnoge promjene u tradiciji življenja pojedinih naroda. Tako se čaj priprema danas na mnoge načine i u nekim kulturama poprimio je kult ceremonije. Kinezi spremaju čaj s toplom, nikako vrućom vodom, Mongoli piju čaj u koji dodaju so, razne mirođije i maslac, ruski čaj pije se s kriškom limuna, a sprema se vodom iz posebnih čajnika.tzv. samovara dok se se popularni južnoamerički čaj pije iz posebnih tikvica tokom cijelog dana, pa se nerijetko ulicama u Argentini mogu sresti ljudi s tikvicom i cjevčicom kako ispijaju svoj omiljeni napitak. Turci imaju svoj čaj, među kojima je najpopularniji onaj od jabuke ili crni. Crni turski čaj poslužuje se sa šećerom. U Indiji je popularan, osim mnogih biljnih kombinacija, chai, koji se pije s mlijekom i mješavina je crnog čaja i mnogih začina. Tunis. Alžir i Maroko poznati su po čaju od paprene marokanske metvice koji se najčešće spravlja od svježih listova mente s dosta šećera, pije se mlak i pravo je osvježenje u vrućim predjelima sahare. Unatoč svemu, u povijesti civilizacija najviše su poznate dvije ceremonije čaja, ona japanska, koja se razvijala stoljećima, i engleska, puno mlađa, tradicija ispijanja čaja u 5 sati poslije podne. Čaj se najviše ispijao u posebnim čajanama – čajnim kućicama koje su svo|im izgledom podsjećale na šumske kolibe. Prvobitno je ceremonija bila rezervirana samo za više slojeve društva dok ga nisu prihvatili svi društveni slojevi.
