«Utakmica s Grcima odlučivala je o sudbini jugoslavenskog nogometa. Igralo se u Ateni, s novim selektor Miljanom Miljanićem koji je trebao biti nacionalni spasitelj, nakon što je Vujadin Boškov doveo reprezentaciju na ivicu katastrofe. Morali smo pobijediti s tri gola razlike da bismo se plasirali na svjetsko prvenstvo, ili s dva gola, pa da igramo majstoricu sa Španjolcima. U prvom smo poluvremenu poveli, sve je išlo kako treba do onog časa kada je Josip Katalinski, negdje s ruba šesnaesterca, pokušao vratiti loptu Enveru Mariću koji je iz nepoznatih razloga bio istrčao s gol crte, pa je lopta onako pješke prošla pokraj njega i završila u mreži. Tada je nastupio kaos, Vladanko Stojaković nerazumljivo je urlao u mikrofon, gledatelji ispred malih ekrana svađali su se je li za gol kriv lijeni Hercegovac ili je kriv glupi Bosanac, no sve su spasili Ivica Šurjak, koji je postigao svoj prvi pogodak za reprezentaciju, te Stanislav Karasi, koji je u posljednjim sekundama utakmice donio tu povijesnu pobjedu (preko cijele naslovnice beogradskog Sporta osvanuo je naslov: Konac delo Karasi). No time nisu prestale debate Marića i Katalinskog. Zdrave snage inzistirale su da letećeg Mostarca zamijeni Olja Petrović, a Katalinskog Dojčinovski ili Pavlović. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, bio je već februar 1974., Miljanić je u Frankfurtu obojicu gubitnika ipak uvrstio u ekipu. Marić je tada sve branio, dvaput spasio mrežu pred strašnim Santillanom, a Katalinski je Iribaru zavalio onaj volej koji je kasnije došao na naslovnu stranicu fudbalske enciklopedije i albuma samoljepljivih sličica Fudbaleri i timovi za sezonu 1974/75. Jugoslavija je na svjetskom prvenstvu slavno propala, ali, srećom, nisu bili krivi ni Bosanci, ni Hercegovci».
Autogol – Kao nekada Škija Mari
reprezentacija Jugoslavije pred utakmicu sa Grčkom 1973.
Utakmica Borussia Dortmund – Borussia Mönchengladbach, koja je konačno odlijepila moćni Dortmund sa dna tabele, riješena je autogolom, za koji ljubitelji fudbala ne mogu naći objašnjenje. U današnjoj njemačkoj štampi osvanuo je naslov «Kramer, blackout?!» Igrač Gladbacha Christoph Kramer, poznat po onom «knockout» udarcu u finalu Svjetskog prvenstva u Brazilu, u ovoj utakmici je jednu loptu ispucanu od svog golmana, od suigrača primio na liniji kruga centra, pa ne znajući u tom momentu šta će sa njom, vratio je ponovo prema svom golmanu, koji je stajao van šesnaesterca. Lopt je, na zaprepaštenje suigrača, visoko preletjela golmana i završila u golu. Bilo je to 1:0 za Dortmund. Utakmica je završena ovim rezultatom. Autogol koji je Dortmund barem privremeno izvukao iz krize neefikasnosti na zadnjim utakmicama u Bundesligi, što ga je i dovelo na začelje tabele.
Situacija koja je malo starije ljubitelje fudbala podsjetila na utakmici 1973. godine između Grčke i Jugoslavije, na stadionu Karaiskaki u Atheni, u kojoj je Jugoslaviji trebala pobjeda od dva gola razlike, kako bi mogla igrati majstoricu sa Španijom, za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 1974. godine. Jugoslavija je povela sa 2:0, onda je Grčka smanjila na 2:1, pa je Bajević dobio crveni karton zbog udaranja igrača na centru, a iza toa slijdio je šok.Škija Katalinski je jednu loptu htjeo vratiti golmanu Enveru Mariću. Situacija je bila kao ova gore opisana. Lopta je preletila Marića i 2:2. Kasnije su rezervisti Šurjak i Karasi uspjeli dati golove i utakmica je ipak dobijena sa 4:2. Karasi je dao gol u zadnjoj sekundi utakmice.
O tome je detaljno pisao Miljenko Jergović u jednom njegovom tekstu:
(spagos)