Ukoliko nam to oblaci dozvole, ovih dana će se isplatiti pogled prema nebu. Naime, baš u ovo vrijeme aktivna je jedna od najljepših godišnjih meteorskih kiša. Zemljina putanja nalazi se na putu komete Temple-Tuttle. Komadići njenog repa, kada se nađu u prostoru zemljine atmosfere, proizvode svjetlucave čestice, koje lete brzinom do 72 kilometra na sat, a isparavaju na visini od oko 80 kilometara. Pri tome jonizuju molekule zraka, pa se na vedrom nebu mogu vidjeti njihovi svijetleći tragovi. Zadnjih godina, u pojedinim krajevima Evrope, izbrojano je i do 140 svjetlećih pruga u jednom satu. U narodu se ova pojava naziva zvijezde padalice.
Maksimum zvjezdanih padavina ove godine očekuje se u noćima između 8. i 17 novembra, s tim da je vrhunac spektakla predviđen za 17. novembar, oko pet sati uvečer, a najbolje će se vidjeti iznad područja Azije, dok će drugi vrh biti vidiljiv i iznad Evrope oko 23 sata uvečer. A kako to opisuju oni koji se više bave ovakvim pojavama, spektakl na nebu će te noći biti potpuniji, jer će se Mjesec pojaviti tek oko 3 sata ujutro.
Do velikog spektakla na nebu dolazi svake 33 godine, kada se broj meteorita mjeri na hiljade u jednome satu, kao što je to bio slučaj 1966. godine. Daleke 1833. godine, kako stoji zabilježeno u starim knjigama, broj zvijezda padalica dostizao je cifru i 200 hiljada po satu.
Meteori, meteoroidi i meteoriti.
Meteori su zrake svjetlosti koje nastaju kada neko nebesko tijelo uđe u zemljinu atmosferu i zbog velike kinetičke energije i trenja počinje svijetliti. Riječ dolazi od grčke riječi meteoron, u prevodu nebeska pojava. Tijela koja ulaze u zemljinu atmosferu i tada svijetle, nazivaju se meteoroidima, a meteoriti su čestiče meteorida koji dospijevaju do površine Zemlje. Čestice meteora koji proizvode meteorsku kišu su u stvarnosti veličine od nekoliko milimetrara do jednog centimetra i bivaju spaljeni ulaskom u atmosferu, a to je ono što mi vidimo, što se stručno naziva meteorima, a u narodu zvjezdama padalicama.
Smail Špago
novasloboda.ba