Košćela u dvorištu Karadžozbegove džamije
Evo primjera divljanja u gradu 20 godina nakon završetka kataklizme. Svako sječe stoljetne koščele i ostala stabla, a niko niti upozorava, niti kažnjava niti bilo šta poduzima. Niti inspekcije rade niti se ko kažnjava za slična djela. Plate se primaju za nerad i podržavanje javašluka. U opštem haosu grad sve više gubi gradsko obilježje a kraj uništavanju se ne nazire. Košćela se nalazila u Ulici Karadžozbega, onoj što se spominje u pjesmi Indexa. Ovo truplo simbolično predstavlja grad Mostar koji je kao što se vidi katilinski isječen na dva dijela i ostao je samo bezživotni panj. Lijepa slika gradskih čelnika. Lijepe poruke za nevinu mladost, lijep odnos prema gradu u kome je cvjetala kultura i harmonija među svim narodima. Mržnja prema zelenilu dolazi iz ruralnih sredina jer tamo stablo služi samo za grijanje, ne kao pluća grada, kao hortikultura, kao sklad objekata i flore.
Ubijaju Mostar, zar ne?
(tekst i fotos: Zlatko Serdarević)
