Na Starom mostu, u tzv. Hendeku, na platou koji se pred sami izlazak na most iz pravca Potkujundžiluka pružio na desnu stranu, 1930.ih je mostarska opština izdala dozvolu za gradnju betonske građevine.
Postala je to prodavnica u vlasništvu Rade Golubovića, a jedino po čemu je ostala poznata je to što se ova građevina ni po čemu nije uklapala u ambijent staroga dijela grada. Ispočetka je građevina imala ravan betonski krov, a tek naknadno je dograđen krov na dvije vode i to od crvene opeke, tako da je i tim svojim elementom odskakao od ostalih dućana u cijelom Potkujundžiluku, koji su imali krovove od karakterističnog bijelog hercegovačkog kamena.
Ovo građevinsko ruglo je, ipak, nakon završetka II Svjetskog rata uklonjeno (vjerovatno oko 1958., 1959. ili 1960., što zaključujemo analizirajući raspoložive fotografije iz arhive). Zabilješke o tačnoj godini i razlogu uklanjanja ovoga objekta ne nalazimo, a teško je pretpostaviti da je to bilo za ondašnju vlast neuklapanje u starogradsku jezgru, estetika ili neodgovarajuća građevinska dozvola. Vjerovatniji razlog je bio taj što se Rade za vrijeme II Svjetskog rata eksponirao kao kolaboracionista i pratilac poznatog četničkog vojvode Dobroslava Jevđevića, pa se nova vlast obračunala s njim rušeći ovaj objekt.
Inače, Rade Golubović je još po nečemu poznat. Naime, on je 1917. godine otkupio za sebe kuću od Adolfa Himlauera, upravnika mostarske pivare Löwy. To je zgrada u ulici Husnije Repca, tačno preko puta ulaza u bivšu štampariju, a pored kuće Blaža Sliškovića. Rade je imao suprugu, dva sina i kćerku, ali je nakon rata u ovoj kući ostao jedino sin Jovan, a nakon njegove smrti kuću je otkupio Martin Marijanović iz Krivodola.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago