Bilo da su plastične ili staklene, svaka flaša sa porukom posebna je priče za sebe.
„Hiljadu i jedna poruka u flaši”, naziv je izložbe otvorene u Bingenu, Njemačka, čiji su eksponati neobično poslata pošta, u ovim modernim vremenima.
Velika izložbena stalaža sa 1.000 polica, na svakoj polici jedna flaša, a unutra smotuljak sa porukama ljudi, koji su na listiću papira napisali svoju radost, tugu, razočarenja, ali i zahvalnost.
Prije 15 godina, jedan umjetnik je, tragajući za prostorom za izložbu na Rheinuferu u Kölnu, ugledao u rijeci jednu flašu sa porukom, nakon toga još jednu, pa još jednu. Činilo se kao da se u blizini nalazi neki šalter pošte za prijem poruka u flašama. U proteklih 15 godina, češće bi bacao pogled na rijeku, i za to vrijeme sakupio kolekciju od 1.400 flaša. Od njih je izabrao 1.001 primjerak i izložio u jednom Muzeju u Bingenu. Naslov, naravno „Hiljadu i jedna poruka u flaši”. Flaše su potpuno različite, plastične, staklene, litarske, od šampanjca.
Umjetnik je sakupio sve, u što se mogla sakriti jedna poruka i baciti u tok rijeke. Kod kuće bi pincetom vadio listić, pročitao ga i arhivirao. Njemu se nakon svih tih poruka čini kako se ljudi kroz anonimnost flaše osjećaju sigurnim, kao da su tim činom zaključali, ili zaključili svoje misli, ne poimajući da će njihove poruke ikad iko pročitati.
U vremenima ovako brzih veza i razmjene informacija, kao da raste čežnja za usporavanjem.
U tome i leži potreba i radost poruka iz flaše, kao sredstva za komunikaciju.
Ona se čini usporena, besciljna, ali i prekrasna, kao da je izišla van ovog vremena.
Smail Špago
novasloboda.ba