(preneseno iz Dnevnog avaza od 15.6.2015)
Realnost koja kaže da smo, nažalost, od plasmana na Evropsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj i dalje daleko.
Toliko smo toga upropastili na startu ciklusa da će za vađenje trebati mnogo više od pobjede nad Izraelom, mnogo više truda, strpljenja, borbe i živaca u utakmicama od kojih bi svaka mogla značiti propast.
Jesenja četiri kola koja će zaključiti kvalifikacije dočekat ćemo na petom mjestu naše grupe, sa šest bodova zaostatka za liderom Velsom i tri za Belgijom, ali i velikom neizvjesnošću i strepnjom za konačan ishod.
Idealan bi rasplet bio da dobijemo sve što je ostalo i samo tada sa sigurnošću možemo reći da bismo se dočepali drugog mjesta koje direktno vodi u Francusku. Jer, sigurno bismo pretekli Belgiju (u slučaju da budemo poravnati, bili bismo bolji u međusobnom duelu), ali i Izrael i Kipar. To bi bio neki idealan rasplet za proboj na drugo mjesto.
No, realne prognoze malo su drugačije. Pobjedu u Briselu protiv drugoplasirane reprezentacije na svjetskoj rang-listi ipak nije suviše realna. Bod bi bio neka naša (ali ujedno i poželjna) realna opcija, i preostale tri pobjede, mogli bismo se nadati, u najmanju ruku, trećem mjestu i plasmanu u baraž. Ali, opet, zavisno od ostalih rezultata. Ako nam budu odgovarali, čak se i tada možda možemo probiti na drugo mjesto, ali u nekoj najgoroj opciji moglo bi se desiti da uopće ne budemo medu najbolje tri ekipe.
Tako hismo, kako budemo vodili vlastite, jednim uhom slušali izvještaje o bitkama na drugim terenima. Recimo, kako igraju Velšani i Izraelci…
Razlog za optimizam
O najgorim opcijama ne treba razmišljati. Da izgubimo u Belgiji, ne dobijemo Vels…,to bi već bio katastrofalan razvoj.
Šta će donijeli septembar i oktobar to tek može naslutiti. No, ono što smo gledali od reprezentacije BiH u Andori, Austriji i protiv Izraela, nagoni nas da ipak pomišljamo na dobar scenarij.
(M.Tanović, Avaz)
