Skoro je nevjerovatno koliko emocija može izazvati jedna obična košćela. Iako je od lani nema, iako je na njenom mjestu posađena nova, koja će za 4-5 godina ponovo davati hlad u vrijeme čjetne žege i ćelopeka u Mostaru. A bili smo svjedoci svih događanja kad je stara oboljela košćela morala biti odstranjena, a na istom mjestu posađana nova.
Ponovo se javljaju emocije, kao i ovog puta u pjesmi naše sugrađanke, u toku ljetnih mjeseci, tokom šetnje ulicama našeg grada..
fotosi sa bloga memorylimit…
STARA KOŠĆELA
Boli me praznina i pogled mi para,
jer je na tom mjestu rasla, ta košćela stara.
Od davnina tu smo, u debelom hladu bili
i sa stare česme, hladnu vodu pili.
Više nije tamo, na tom mjestu hlad,
jer je nje´na krošnja doživjela pad.
Prkosila dugo, teškom je životu,
al´ je ljetos doživjela, tu svoju golgotu.
Otiš´o je simbol Feićeve ulice,
ostala je stara česma, bez svoje drugarice.
Na istom su mjestu posadili mladu,
da bi opet Mostarci odmarali, u debelom hladu.
Pržilo je sunce, svaku ganu novu,
odoljeti nije mogla vrelom izazovu.
Feićeva opet osta, bez debelog hlada,
uvela je brzo, ta košćela mlada.
Nek´ nas ova pjesma vraća, u vremena stara,
jer je u njoj kšćela, dragulj od Mostara,
neka svaki stih ima priče svoje,
da smo se pod košćelom, voljeli i nas dvoje.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 22. 08. 2015.
