Studentska nostalgija: Sarajevo, restorani i kafane, prva polovina sedamesetih



(Tekst je objavljen na blogu Leteći Holandez, 2009. godine)
Naletih na  tekst koji slijedi, objavljen na blogu Leteći Holandez prije ravno sedam godina, a mene vrati u studentske dane, tamo  krajem šezdesetih,  početkom sedamdesetih. Prošetah od ekspres do ekspresa, Titovom i Miskinovom, od kafane do kafane, s tim da se u mojim sjećanjima iz toga vremena nalaze još i studentske menze u Studenstskom domu na Bjelavama, Centralna menza, kod stare Remize, kasnije i menza u Studentskom domu u Nedžarićima, kao i resatorani u tadašnjoj ulici Vuka Karadžića, od Katedrale do Doma na Bjelavama, zatim nekoliko finih kafanica na Baš čaršiji, gdje se išlo na kafu, ali i na konjak, brojne slastičarne i  čevabdžinice, ali i brojni gril restorani. Bila su to vremena kad smo iz studentskih soba izlazili zorom u sedam, a vraćali se uvečer iza deset. Hodalo se, učilo, polagali ispiti, davele godine, a usput provodilo sve ono što se trebalo provoditi.
Ove jeseni, da se i to slavi, slavili bi 47 godišnjicu brucoške večeri.
Dugo vremena u Sarajevu su kina bila glavna zabava. U samom centru grada je bilo osam kina koja su imala svaki dan najmanje tri predstave. Pored Romanije (Imperial) i Partizana (Apolo), bila su uneposrednoj blizini i kina Dubrovnik, Tesla, Radnik, Sutjeska, Prvi Maj i Kinoteka. Mnogi su išli i na tri predstave, počevši od četiri u jednom kinu, pa bi onda za desetak minuta stigli u drugo kino na predstavu od šest, pa u treće od osam. Pored korza i bioskopa, kad čovjek ogladni, imao je da se okrijepi u jednom od dva ekspres restorana. Glavni je bio Ekspres restoran “Bosna”, preko puta Šipadove zgrade, u Titovoj. Imao je veliki izlaz na glavnu ulicu, sastojao se od jedne predsale, gdje je bio bife, i stolovi oko kojih se stajalo, te od glavne sale sa stolovima za sjedenje, te sa linijom sa toplim jelima. Posjetilac bi, kao i danas u Merkatoru išao sa poslužavnikom, i sam uzimao jela, te plaćao kasirki na samom kraju reda. Nama studentima je bio najpopularniji grah. Sjećam se kako je bio lijep i jeftin puding u čašama sa staklenom nogom. Bile su im dobre i torte i kolači. Moj dajdža je stanovao u neposrednoj blizini, i kad bismo mu došli u goste otišao bi u Ekspres da kupi kolače i počasti goste. Iza ekspres sale, prema bivšoj ulici JNA (danas Zelenih beretki) je bila sala restorana “Amerikanac”. Restoran je koristio istu kuhinju kao i ekspres restoran, ali je bio većeg ranga i za bolje goste, koji nisu žurili.
Drugi ekspres je bio manji, zvao se “Hercegovina”, kod Katedrale, na Trgu Fra Grge Martića. Iza zadnjeg rata je tu bila kafana, a sad je najvećim dijelom banka, a ostao je manji bife, koji ima veliku ljetnu baštu, odnosno stolove na samom trgu pred Katedralom. I “Hercegovina” je imala jedan dio kao poseban restoran sa posebnim menijem za bolje goste. Na meniju su jela dobila francuske nazive, pa je tako naprimjer umjesto supe pisalo pottage (potaž).
Ekspres restorani su kao i korzo, kina i igranke u Slozi ili na Ekonomiji, bili dio naše mladosti i sastavni dio svakodnevnog sarajevskog života. Nije bilo picerija, niti privatnih kafana ni kafića, te su oni tokom dana bili glavno sastajalište ljudi koji bi se nakratko vidjeli, te nešto na brzinu (“na vrat na nos”) pojeli ili popili. Ko je htio pak da na miru popije kafu, pročita novine i probesjedi imao je Kafanu “Park”, Gradsku kafanu (kod robne kuće “Sarajka”)  , kafanu “Galeriju” te kafane Hotela Evropa i Central. Za one pak koji su volili malo više cugnuti bilo je na svakom koraku bifea (buffet). Oni su bili vlanistvo posebnog državnog preduzeća. Bilo ih je nekoliko u centru, malo zavučenih. Mnogi su u njima već od sedam sati, prije nego odu na posao, potezali po koji vinjak ili vlahov, te tako hvatali zalet za dosadni radni dan.
Restorani vode porijeklo iz Pariza, gdje su se pojavili krajem 18-og vijeka. Ime potice od francuske rijeci "restaurer"- obnoviti se, okrijepiti se. Kod nas se koristila i rijec "restauracija", naprimjer u restoranima na zeljeznickim stanicama. Ekspres restoran se pojavio iza Drugog svjetskog rata, poslije se vise koristila enkleska rijec "snack", naprimjer "snack bar".


Komentariši