Mostarci: Mita Kocić


Neko je Mostarac po rođenju, a neko po onome što je učinio, i po čemu je postao i ostao poznat u ovome gradu. Jedan od njih je svakako Mita Kocić, sa Carine, ostao poznat po proizvodnji gaziranih bezalkoholnih pića, nekad šabesa, pa kokta, a prije svega po proizvodnji soda vode, bez koje je dobar špricer i danas nezamisliv.
Tekst na stranici CIDOM, na faceboku, poslijednji intervju, koji je dao Mita Kocić, prije nego što je napustio Mostar, postavila je njegova kćerka Katarina Živković. 
Mita Kostić je preminuo 2008. godine.
Zahvaljujemo, uz dužno poštovanje i sjećanje.
„Pred sam odlazak iz Mostara moj otac je dao intervju , koji vam prepisujem u celosti , jer sam obećala“, napisala je u komentaru katarina Živković, kćerka Mite Kocića.
„Mita Kocić spada u red ne malog broja naših sugradjana koje je neka magnetska sila Mostara vezala za "grad na Neretvi ". Pojavio se u jedno tiho majsko predvečerje, osjetio toplinu juga što je došla Neretvom s mora, i ujutro rekao: Ja ostajem ovdje“.
– Kad sam se probudio stao sam uz prozor hotela "Hercegovina " i vidim neku zelenkastu svjetlost. Pomislih onda malo, zašto ja ne bih došao da radim ovdje. Sat kasnije bio sam u Opstini .
Mita je iz sela Veliko Bonjince, kod Niša u Srbiji. Za Veliko Bonjince kažu da je centar soda-vode u Jugoslaviji. I ako u nekom gradu naiđes na sodara – priča Mita, ne trebas da ga pitaš odakle je, sigurno je to moj komšija.
Svoju sodarsku produkciju u Mostaru Mita započinje 1954 godine, u avgustu. Na Ogradi je otvorio mali lokal.
– Bila su to za nas sretna vremena, nisi mogao da osvojiš. Tada je posebno bila tražena šabesa, a i soda je išla kao alva. Mogao sam da za dan prodam i preko stotinu litara.
Međutim vrijeme čini svoje. Danas iz radnje Mite Kocića proizvođaca soda-vode i bezalkoholnih pića, ode svega nekoliko litara sode, ni sokovi nemaju neku prođu.
– Mostarci kao da su zaboravili da nikakav gemišt ne može da zamijeni špricer. U Srbiji to se tako mnogo troši, a ovdje skoro nikako .
Zato će i Mita Kocić napustiti Mostar. Od onog dolaska u majskom predvečerju do danas mnogo toga se zbilo . Što sa ponosom ističe, dvije kćerke, Mirjana Dimitrijevska, ljekar i Katarina Živković, ekonomski tehničar , sada su u Nišu. Žive sretno. Mita Kocić će se osloboditi magnetnih sila. Potvrda je to da je očinska ljubav jača od svega. Prvog oktobra će "za Niš". Lokal na Carini će prodati.
Tiho kao što je u njemu i živio, otići će iz ovog grada.
Trideset godina je u njemu proveo.
A došao je samo da prenoći.


(CIDOM/facebook// Katarina Živković)
(spagos)

Komentariši