Kad se čovjek vraća sa godišnjeg odmora, ili iz posjete Mostaru, obično na povratku sa sobom ponese ono što je trenutno aktuelno, u proljeće trešnje, u ljeto smokve i grožđe, u jesen lozu, a u zimu pršut i vino. Svako godišnje doba ima svoje plodove. Doduše, jednom davno, prije dvadesetak godina iz Mostara sam muajem ponio jednu dvolitru vode sa česme, kako bih napojio tadašnju mladu raju, rođenu daleko od Mostara, i koji do tada nisu imali prilike niti da vide Mostar, niti da se napiju Radobolje. Nakon ispijene čaše vode iz Mostara, svakom djetetu sam ostavio poruku kako mu niko više neće moći reći „da se nije napio Radobolje“, što u Mostaru ima poseban značaj. Eto, meni je i to nekada padalo na pamet.
Kako godine prolaze, sada se u prtljagu na povratku iz Mostara sve češće nađe po neka knjiga. Obično bi za vrijeme posjeta Mostaru prohodao po knjižarama, ili čak i uličnim prodajnim štandovima i tragao kako za starijim, tako i za novim knjigama, koje do tada nisam vidio, ili bi mi iznenada iskrsle pred oči.
U zadnje vrijeme me posebno veseli, da se među knjigama koje se nalaze u mom prtljagu sve češće nalaze knjige koje je pisala raja. Neke knjige kupim, a posebno me veseli da sve češće dobijem knjigu na poklon sa posvetom, direktno naslovljenom na mene. Takve vrste knjiga kod mene imaju posebnu težinu i značaj.
Za dosta tih knjiga sam znao još u vrijeme kad su nastajale, a u nastanku nekih sam direktno učestvovao, bilo kao saradnik, prevodilac, ili kao učesnik u prikupljanju sredstava za štampanje.
Posebno mi je drago kad mi se neko od raje obrati sa molbom za pomoć oko prikupljanja građe za knjigu. Svoje dosadašnje tekstove, kojih sam na hiljade postavio na razne blogove, vrlo rado ustupam kolegama, kako bi upotpunili neke svoje tekstove.
Ljetos su se u dvije objavljene knjige našla tri moja komplena autroska teksta, što me posebno veseli.
Pojedinačno o knjigama sa posvetom, biće govora na ovom mjestu u narednom periodu.
(spagos)