Hercegovački…

Baba gledala kako dica bagerima mrve kamen živac i u brašno ga pretvaraju, te ih priupitala:
-Šta to radite, dico, živa vam sveca?
-Sadićemo cmilje, baba!
–Šta ga imate sadit, eno van ga po brdu, ta ko da sam ga jednom nabrala!
-Jok to cmilje, baba, nego industrijsko cmilje, sve će se ovo pod cmilje dat, pa ćemo onda ižnjeg iscidit mirišljavo ulje, to se dobro plaća!
Ustuknuila baba, ode s didom niz put, svjesna da su se vremana promijenila, i dica s njima. A svejedno, još se jednom okrenuća prema poslom zabavljenima djeci i unucima:
-A, gonja li za to milicija, dico?
-Ma, jok, baba, ovo je – legalno, nema šverca…
-E, onda vam, dico, tute nema para!

Ne bih se s babom zajebavo, nipošto; ona je samo podvukla naraštajno iskustvo kako u ovoj zemlji nije suđeno od svoga rada pošteno živjeti!


(Oslobođenje, iz Hodoljublja Dragana Marijanovića)

Komentariši