Novi svjetski šampion u šahu je stari šampion, Magnus Carlsen (Norveška)
U meču za svjetski naslov u New Yorku, nakon 12 partija i neriješenog rezultata 6:6, Carlsen je pobijedio Rusa Sergeja Karjakina sa 3:1 u tie breaku i tako, usput, na najbolji način proslavio dvadeset šesti rođendan.
Carlsen je prvi put osvojio naslov 2013. godine pobjedom nad Indijcem Viswanathanom Anandom koji je vladao svjetskom šahovskom scenom od 2007.
Norvežanin je potom u novembru 2014. u Sočiju ponovo pobijedio Ananda, a u New Yorku je treći put zaredom odbranio naslov.
Carlsen je prvi put osvojio naslov 2013. godine pobjedom nad Indijcem Viswanathanom Anandom koji je vladao svjetskom šahovskom scenom od 2007.
Norvežanin je potom u novembru 2014. u Sočiju ponovo pobijedio Ananda, a u New Yorku je treći put zaredom odbranio naslov.
Odluka je pala u tie-breaku.
U New Yorku se u srijedu odigralo nekoliko neuobičajenih slika. Tamo se održao završni dan meča za šahovskog prvaka svijeta. Šah, kao što je poznato važi kao sport mislilaca, kod koga atlete satima razmišljaju, kombinuju i u potpunoj tišini izvode svoje poteze.
Pošto je nakon regularnih 12 partija meča rezultat bio 6:6, branilac titule Magnus Carlsen (Norveška) i izazivač Sergej Karjakin (Rusija), odluku su morali potražiti u tie-breaku, kao što je već bilo 2006. i 2012. godine.
Predviđeno je bilo da se prvo odigraju četiri brze partije sa svega 25 minuta vremena za razmišljanje po akteru. Carlsen je iskoristio tu priliku i četiri meča riječio u svoju korist rezultatom 3:1.
Inače je bilo predvišeno, u slučaju da rezultat tie breaka bude nerješen, da se igra deset blic partija, u kojima bi oba protivnika imali samo po pet minuta vremena za razmišljanje, a ako ni tada ne bi bio pobjednika igrala bi se „Armageddon partiju“, što znači, pet minuta vremena za brazmišljanje za bijelog, a četiri minute vremena za crnog. Ako ne pobjedi bijeli, onda je crni svjetski šampion.
Tie-break u sportu nije nepoznanica. Najpoznatiji je u tenisu, ako partija završi 6:6, dok se u fudbalu igraju produžeci i pucaju penali.
Za neke šahovske puriste ovakva pravila su užas, jer brze partije samo povećavaju mogućnost pravljenja graeške, što je suprotno sa duhom ove igre. Oni bi radije vidjeli još par prtija sa dužim vremenom razmišljanja.
Međutim, na ovaj način postoji mogućnost da se jednim ovakvim vrhunskim finalnim mečom postigne dobar markenitg, a igrači u tome moraju pokazati posebne sposobnosti kombiniranja.
(izvor:sdz)
(spagos)
Koji je posljednji veliki šahovski majstor sa Balkana?
http://www.raftingoneretva.com/