Za mnogu našu raju, koja je prije malo manje od četvrt vijeka svoje još uvijek privremeno mjesto boravka našla u Danskoj, „Hygge“ je postalo nešto uobičajeno, a za većinu, iz ostalog dijela svijeta, poznato odnedavno.
Sjediti uz toplu peć i gledati u vatru kako plamsa, i zaboga, samo ne spominjati neke teške teme. Nezaobilazno za jedan zajednički „hygge“ je sto pokriven stolnjakom, i na njemu upaljene svijeće, čak i po danu.
Danci su najsretniji narod na svijetu, tako pokazuje jedan izvještaj Ujedinjenih nacija o sreći. Sasvim dovoljno da malo zavirimo kod naših sjevernih susjeda, a i prilika je za to povoljna.
Misterija sretnih Danaca je već postala popularna i van Skandinavije, a to je „Hygge“, čarobna riječ koja se sve više pojavljuje i u turističkim vodičima. Izvorno riječ vuče korijen iz riječi zbrinjavanje, njega, ali ona obuhvata mnogo više aspekata danskog načina života, a to je zadovoljstvo u kući, uz ručno pletene vunene čarape na nogama, opuštena prijeteljska međuljudska atmosfera sa prijeteljima ispred kamina, a u ljetno vrijeme, piknik sa prijteljima na morskoj obali.
Danska je bogata zemlja, sa jednom homogenom strukturom stanovništva i sveobuhvatnim sistemom socijalne zaštite. Sve to je pefektno za jedan savršeni „Hygge“.
Pri tome, „najhygge“ grad je svakako Kopenhagen. I turisti će se ovdje, u lokalima kao što su „Bang&Jansen“, ili „Wulff&Konstali“, uz minimalne troškove, zahvaljujući „Hygge“ boomu, osjećati kao domaći. Ili u „Mikkeller Baru“, gdje se pije samo „bio“ vino, kao i domaće vareno pivo.
Zahvaljujući danskom receptu, ljudi iz mnogih zemalja se već ponašaju na sličan način. Nijemci su, uz to, dodali jedan mali dodatak: zajedno sa prijateljima peku pletenice sa cimetom, uz obaveznu kafu, a slično kao i u Danskoj, sve ružne stvari izbacuju iz vidokruga. i izbjegavaju loše teme (unhyggelige) dok traje zajedničko druženje.
A uz sve to i svijeće. Nije čudo što u svjetskim statistikama Danci vode u potrošnji voska po glavi stanovnika sa nevjerovatnih 6 kilograma godišnje.
I mi imamo dosta sličnih običaja. Za početak, potrebno je pozvati drage prijatelje, i uz to zakuhati pitu, ili nešto slično. Ne mora biti burek. Može i krompirača. Nešto kao „hygge“ na naš način. A ostalo nam je poznato. Treba to samo izvući iz sjećanja i primijeniti.
(izvor:PMmag)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)