Negdje daleko: Kauboji danas








Kauboji su ćutljivi ljudi sa stoičkim ponosom, koji svoj posao obavljaju jašući na konju. I nemaju ništa zajedničko sa klišejem kauboja iz bezbrojnih western filmova.
Fotograf Luis Fabiani je boravio s njima deset godina dugo i dokumentovao život današnjih kauboja u Južnoj i Sjevernoj Americi
„Desilo se to u jednom momentu, kad je projekat već prešao u misiju“, sjeća se Fabiani.
Bilo je to negdje na sjeveru Urugvaja. Fotograf je, dok su pili čaj od Mate, pitao Gauchosa pored sebe „Šta čini jedan Gaucho?“. On je za odgovor uzeo malo duže vremena za razmišljanje i  jednostavno rekao „Gaucho je zemlja ispod njegovih nogu“.
Razumio sam ga odmah“, kaže Fabiani. „Čovjek postaje sličan onome šta radi i mjestu na kome živi. Ovaj kontinent je osvojen na konju. Tako sam otkrio korjene moderne Amerike“.
Fabiani (52) potiče iz jedne diplomatske familije. Rođen u Urugvaju, godinama je radio kao modni fotograf, prije nego što se posvetio „Projektu srca“, jedne fotografske ode kaubojima Amerike.
U Ecuadoru ih nazivaju „Chagrasima“, u Čileu „Hausosima“, kroz Argentinu i Urugvaj jašu „Gauchosi“, u Brazilu su „Pantaneirosi“ i „Vaqeeirosi“.
Luis Fabiani ih je sve posjetio. Pravalio je preko 60 hiljada kilometara u deset godina, džipom, pješke, u autobusu i naravno, u sedlu. Steći povjerenje tih ljudi, to je ono čime se danas ponosi.
„Ovi ljudi imaju dostojanstvo kakvo nemaju ljudi u gradu“, kaže Fabiani.
Kauboji iz vestern filmova su proizvod fantazije i takvi nikad nisu postojali. „Marlboro Man“ je bio  reklamni trik agencije, kako bi spasio marku od pada prodaje cigareta, koja je ranije bila namijenjena isključivo ženama.
Goniči stoke sa velikim stadima goveda u Sjevernoj Americi bili su nešto slično kao kamiondžije devetnaestog vijeka, uvijek istim putevima, na istoj turi, puževom brzinom, kako goveda na putu ne bi gubila na težini. Tri mjeseca im je trebalo od Texasa do Kanzasa. U hladnim kišovitim noćima, umotani u vunene pokrivače, sa podgrijanom hranom iz limene posude, sa takvim poslom bili su više gubitnici i otmičari, a mnogi su bili, ili crnci, ili meksičkog porijekla.
„Kauboj“ je bila jedna od najpogrdnijih psovki i uvreda. Plemeniti kojanik, sa svjetlucavim štapovima, koji je utjelovljen u liku Johna Waynea, nastao je ispod pera zapadnih pisaca.
Američki Lancelot, junak mita o mladoj naciji Luis Fabiani, želio je pronaći današnje prave kauboje.
U Ecuadoru je jahao sa Chagrasima, čvrstim, često niskim muškarcima. Petnaest dana bio je s njima na visini većoj od 3.500 metara, gdje su u rijetkim planinskim pejsažima hvatali divlja goveda.
Njihov laso je bio dužine 45 metara, jer jedan divlji bik napada odmah. Što je veća udaljenost od njega, opasnost je manja, a šansa da preživiš veća. Chagrasi kuhaju supu od kravlje krvi, pomiješanu sa lukom.
„Na početku je ukus grozan, ali nakon par dana čovjek se navikne“, kaže Fabiani i dodaje: „Glad je najukusnija stvar koja se može zamisliti“.
Fotograf je boraveći među ovim kaubojima saznao da oni ne posjeduju skoro ništa. Jedan Gaucho u Urugvaju ima samo svoje sedlo, jedan poncho, laso i par boleaderosa, sa zavezanim žičanim kuglama, kojima on ukroćuje životinju, kako bi je smirio. Neophodan mu je i jedan facon, jedan dugi nož, koga koristi kada jede, ali i da kastrira bikove. A koristi ga i protiv neprijatelja, kako bi odbranio svoju čast.
U Kanadi kauboj zarađuje oko 2 hiljade dolara mjesečno. S jednim poslom u fabrici, čovjek može zaraditi duplo više. Kauboj postaje samo onaj koji ne želi, ili ne zna ništa drugo.
„Najviše sam bio imprsioniran kaubojima u Brazilu“, kaže Fabiani. „Oni su gorko siromašni, vrlo jednostavni, primili su me sa toplinom, i sve što su imali, dijelili su sa mnom“.
S tim ljudima, udaljenim hiljadama kilometara od drugih ljudi, da bi radili svoj posao, Fabiani je otkrio nešto zajedničko.
„Oni su braća po duši“ mkaže. Imaju jedno zajedničko dostojanstvo, koje, čini se kao da izvire iz svakog njihovog gesta.
„Kauboj mora da nauči da prihvata stvari onakve kakve jesu. Mora prihvatiti ritam konja. Ako radiš protiv toga, gotov si“.
Saznanje da ste dio nečega što je veće od vas samih čini i duši i karakteru nešto dobro.
„Ako te neko pita kako si, onda on to stvarno želi znati“.
Svijet kauboja je ugrožen, a veliki dio svijeta ima veze s tim.
„Jedan jahač se prilagođava“, spoznao je Fabiani posmatrajući ih. „Inače bi u planine išli sa turistima, umjesto sa stokom. Jedan Vaquero ne može živjeti drugačije. On stalno jaše dalje i naprijed“.
Na slikama:
Chagra u Ecuadoru, kako ovdje zovu kauboje, ispod snijegom pokrivenog vulkana Cotopaxi.
Teški posao čini zadovoljnim, a čovjeku udjeljuje njegovo dostojanstvo.
Ruke jednog Gauchosa u Urugvaju izranjavane tokom rada u preriji Cero Largo u Urugvaju
Jedan Vaqueiro u Brazilu traži odbjeglo grlo iz stada u Caatingu, jednoj trnovitoj šumi.
Čekanje na večeru, na ranču Pitchwork u Texasu, SAD.
Kroz šume, preko pašnjaka, prekmo rijeka. U brazilu neki Pananteirosi jašu istim turama već decenijama. U regiji Panantal vode stado na aukciju. Jedna takva „Comitiva“ traje oko mjesec dana.
Respekt prema opasnosti i snazi jedne životinje. I to rade kauboji. U Brazilu jedan Painteiros pokušava da veće jedno govedo. Njegov kožni štitnik treba da ga zaštiti od jahanja kroz trnje.
Koža čovjeka, kao koža životinje. Njihova lica reflektuju njihov život u prirodi. A umjesto šešira, kao u filmu, u Brazilu najćešće nose tipične kožne kape.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)


Komentariši