Treća biografija BB


Brigitte Bardot (83), poznata kao B.B. neće biti sahranjena na groblju u Saint Tropezu. nego u njenom vrtu uz more. A njena kuća „La Madrague“ bi trebala postati muzej. To su vijesti iz najnovije, treće po redu biografije ove svjetski poznate zvijezde, pod naslovom „Larmes de combat“ – „Suze borbe“. Biografija u obliku jednog testamenta, govori o interesantnim detaljima o kojima razmišlja ova zvijezda.
„Našla sam uz more jedan kutak, koga komunalna uprava neće nikad ni za šta primjenjivati. Na zajedničko groblje, uz samu obalu mora, gdje su već sahranjeni moji roditelji, djed i baka, ne želim, jer tamo se stalno mora računati sa oštećenjima i vandalizmom”, kaže brigitte.
A uz to dolazi i zaključak da je „stara dama“ već otpisala njeno rodno mjesto Pariz, jer ne želi otići na mjesto koje možda vrlo brzo neće egzistirati. Danas je i Saint Tropez samo jedna luksuzna vitrina bez duše“.
Ni ulaz u njen budući muzej neće biti besplatan. Od ulaznica koje će iznositi dva ili tri eura, finansiraće se fondacije za zaštitu životinja
U „Suzama borbe“, ikona francuskog kinematografije opisuje njenu borbu za dobrobit životinja, i još jednom se zalaže za „zajedničku budućnost“ svih živih bića.
„Ovaj „testament“ prenosim uvjerena da će nadmašiti moje sumnje i nade. Nakon ovoga neću više napisati ni jednu knjigu. „Suze borbe“ su ustavi moje nasljedstvo“, napisala je na kraju.
Na skoro 250 strana knjige, filmska diva priča njenu životnu priču. Opisuje njeno djetinjstvo, godine kada je bila svjetska zvijezda, sve do „brutalnog prekida sa filmom“ 1973. godine. Opisuje njene ljubavne veze sa Serge Gainsburgom, sve do današnjeg muža Bernarda d'Ormalea i njihovim problemima sa vlastitom slavom. Prije svega, osvrće se na „zvijer koja je u njoj“ i „živi mit“, kako ona to sama opisuje, i uticaj toga na “važnost njene borbe za svijet životinja”. Zatim dodaje “Nisam dio ljudske rase, niti želim tome pripadati, osjećam se drugačije, skoro abnormalno” i priznaje doslovno
Glumica, koja je 1956. godine, u dobi od 22 godine, postigla svjetski proboj u sami vrh filmom “I Bog stvori ženu”, kaže kako je uvijek bila senzibilna prema životinjama. A kako kaže, oči joj je otvorio njen prvi muž Roger Vadim, tokom posjete jednoj klaonici 1973. godine, a to je radikalno promijenilo njen život i od tada se posvetila jednoj pionirskoj borbi. Pri tome je pristala da često bude pogrešno shvaćena.
“Moj prvi period života dao mi je smisao mog postojanja. A drugi dio, dao mi je odgovore na pitanja koje sam do tada postavila”.
Uz puno anegdota opisuje njenu prvu borbu za mladunčad foke, protiv borbi bikova, lova i zooloških vrtova, industrijskog uzgoja, industrije krzna, prodaje konjskog mesa, čiju zabranu će vjerovatno još doživjeti. Govori protiv Nicolasa Sarkozyja i Nicolasa Hulota, koji su joj bili veliko političko razočarenje, uključujući i uništavanje vukova. Govori o njenom stavu ka pitanjima integracije, kao i o optužbama za rasnu mržnju, pri čemu tvrdi kako nikada nikoga nije podsticala na rasnu mržnju.
Na kraju, ipak, priznaje da se plaši smrti. Ona njeno utočište nalazi u njenom “ličnom odnosu sa “Majkom Božijom”. Nada se da će svijetu ostati u sjećanju kao žena koje je podigla tabu “životinjskog čovječanstva/ ljudske animalizacije”. I sigurna je:
“Moj boravak na Zemlji nije bio uzaludan, a moja duša će konačno naći mir”.
(riviera)
(NovaSloboda.ba)

Komentariši