Nije sve kako se čini: Usamljenost, problem današnjice

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Huffingtonpsot, 14. marta 2018. godine, sa njemačkog spagos)
Milioni Nijemaca su usamljeni. Usamljenost slijede depresija, bolesti i siromaštvo.
Na osnovu više studija svaki deseti Nijemac se osjeća usamljen. Za one koji su time pogođeni, posljedice mogu biti razarajuće.
U Njemačkoj živi oko 83 miliona Nijemaca, najčešće veoma blizu jedni drugima. Mnogi će pomisliti, Nijemci nisu nikad usamljeni. Usprkos tome, mnogi od njih su itekako usamljeni.
“Čak i kad su porodica i prijetelji tu prisutni, osjećaj samoće može dovesti do toga da čovjek nije u stanju nositi se sa svakodnevnicom. Moj otac više nije živio. On je vegetirao. Gledao je televiziju, jeo i spavao. Rijetko je viđeo dan. Rijetko je pričao sa drugim ljudima. Ustvari nije više imao nikoga s kim bi razgovarao. Njegova izolacija je bila konačna, nije više mogao nazad. Kao usamljen čovjek umro je kad je imao samo 52 godine”, napisala autorka Agatha Kremplewski.
Kao njenom ocu, slično je i milionima drugih Nijemaca.
Usamljenost u pravilu najčešće pogađa ljude starije od 80 godina. Od njih se svaki peti osjeća usamljen. Međutim, ovaj feomen više nije problem samo starih ljudi. Studije pokazuju da se svaki deseti Nijemac osjeća usamljenim (8,3 miliona). Kod onih između 30 i 45 godina takvih je čak 15 posto (svaki šesti).
Usamljenost nema ništa s pitanjem, da li ljudi žive sami,
Umiranje prije smrti.
Mnogi ljudi imaju mogućnosti kontaktirati sa drugim ljudima, međutim, nedostaje im osjećaj pripadnosti.
“Usamljenost je patnja”, kaže psihologinja Maike Luhmann i dodaje “Trajna usamljenost vodi do ozbiljnih fizičkih i mentalnih problema te smanjenog očekivanog trajanja života”.
Prema jednom istraživačkom izvještaju iz Velike Britanije, usamljenost utiče na zdravlje, isto kao da se dnevno popuši 15 cigareta.
Prema psihologu Martinu Spitzersu “Usamljenost je uzrok smrti broj 1 u zapadnim zemljama.
Jedna američka studija potvrđuje da je kod usamljenih ljudi rizik oboljenja od demencije duplo veća. Prema profesorici psihologije Julliana Holt-Lundstad , usamljenost je veći rizik po zdravlje nego gojaznost.
“Usamljenost je često posljedica različitih lomova u životu, koji mjenjaju socijalne uslove života. Tu spadaju preselenja, razvodi, smrtni slučajevi. Tu su prije svih pogođene starije žene koje nadoživljuju svoje muževe, i odjednom ostanu same u životu.
Međutim, igre sudbine nisu jedini uzrok.
Siromaštvo i zdravstveni problemi također mogu voditi do usamljenosati.
Ko nema dovoljno novca, ili ima zdravstveih problema, veoma često je isključen iz socijalnih zbivanja. Ko već živi sam, i uz to sklizne u siromaštvo, vrlo brzo gubi sve mogućnosti socijalnih kontakata. A ono što ide u prilog čitavom ovom kazivanju je podatak za Nijemce: Prema brojkama iz Evropske službe za statistiku, svaki svaki treći Nijemac koji živi sam, ugrožen je i siromaštvom.
Broj odraslih bez djece raste veoma brzo u Njemačkoj, čak 16 miliona. Oni koji žive sami čine 41 posto domaćinstva u Njemačkoj.
Jedno je sigurno: milioni Nijemaca su već pogođeni usamljenosšću, a još milioni su ugroženi time.
Ono što iznenađuje, Nemačka usprkos rečenom, još uvjek nedovoljno tretira ovu problematiku, dok su u Velikoj Britaniji, po pitanju ovoga odmakli dalje. Tamo već postoji Državni sekretar za usamljenost, koji se brine za razvoj i implementaciju projekata za suzbijanje ove pojave.
Važan korak: kako izvještava britanski Crveni krst, oko 200 hiljada starijih građana u ovoj zemlji ima redovan kontakt sa prijeteljima ili članovima porodice, berem jednom mjesečno.
U Njemačkoj politika tek treba da prepozna ovu temu.
Prema riječima stručnjaka, bilo bi potrebno da postoji odgovorna osoba za pitanje usamljenosti, recimo u Ministarstvu zdravlja. Tema usamljenosti se mora prihvatiti, zahtjevati istraživanja u tom smislu, predložiti programe i razviti nove koncepte.
Međutim, iako usamljenost vodi ka mnogim bolestima, ne postoji neka priznata dijagnoza za to, a pogotovo što ni mnogi istraživači nisu baš sigurni da to može biti izazivač bolesti, ili joj barem može biti simptom.
Depresivni ljudi se najčešće osjećaju usamljeni. Istovremeno, usamljenost izaziva depresiju. A to je već slično starom problemu, šta je starije, jaje ili kokoš.
Psiholog Maike Luhman govori o usamljenosti kao o đavoljem krugu. Usamljenost izaziva depresiju, bolesti i siromaštvo. Bolest i depresije vode ka usamljenosti. Taj krug treba razbiti. A u tome i politika može puno pomoći.
U tom smislu ciljane inicijative i institucije mogu zahtjevati da se usamljeni ljudi podrže, i od njih trebaju biti istraženi. Dalje, potrebni su ciljani zahtjevi i istraživanja o ovoj temi. I treće, kronično usamljanim osobama potrebno je omogućiti brži i nekomplikovan pristup ka profesionalnoj podrški.
A kad će i da li će do ovoga doći, veliko je pitanje.
Jer usamljeni ljudi nemaju nikakav lobi.
Probleme ljudi koji ne pričaju ni sa kim, niko ne može ni čuti.
(Huffpost)
(spagos)


Komentariši