Negdje daleko: Željezni most sličan Starom mostu






Iron Bridge u Engleskoj pokrajini Shropshir je na prvi pogled toliko sličan našem Starom mostu da smo morali malo pobliže istražiti po internetu, kako bi o njemu saznali koju više.
Ovaj most star je 232 godine i najstariji je željezni most na svijetu. Od osamdesetih godina prošlog vijeka, nalazi se na listi UNESCO. Nismo mogli pronaći podatke da li se organizovano skače sa ovog mosta.
Žaljezni most (engleski naziv The Iron Bridge) je prvi željezni most na svijetu. Izgrađen je davne 1779 godine preko rijeke Severn u Shropshiru u Engleskoj. Prema ovom mostu obližnje naselje je dobilo ime Ironbridge. Most je napravljen po ideji vlasnika tadašnje željezare Abrahama Darbyja, kako bi lakše transportovao robu iz željezare.
Most se sastoji od pet lukova, 482 osnovna konstruktivna dijela, a zajedno sa opremom broji tačno 1763 željeznih dijelova. U njega je ugrađeno 387 tona željeza, a zabilježeno je da je tada koštao cijelih 3.200 funti. Osnovni konstruktivni dijelovi mosta su pet paralelnih željeznih lukova. Raspon mu je 30,5 metara, dužina 60 metara, a visina iznad vode 15 metara.
Izgradio ga je arhitekta Thomas Pritchard, a finansirao vlasnik rudnika Abraham Darby III.
Izgradnja i puštanje u promet ovog mosta označava početak ere novog “željeznog doba”. Za ono vrijeme, most je predstavljao najveću slobodnostojeću  mostovnu konstrukciju.
Osamnaesti vijek predstavljao je početak industrijalizacije i ovaj most je bio svojevrsni znak raspoznavanja moći i spomenik industrijskoj revoluciji.
Most je služio svojoj osnovnoj namjeni, transportu roba, do 1934 godine, kada je saobraćaj preko mosta obustavljen, a dalje je služio samo za prelaz pješaka. Sve do 1950 godine, pješaci su za prelazak preko mosta morali plaćati mostarinu. Od 1950 godine, most prelazi u posjed državnog vijeća Shropshira. Most i okolina, sa postrojenjima rudnika i željezare, proglašeni su muzejem.
Od 1986. godine, “The Iron Bridge” nalazi se na listi Svjetske baštine UNESCO.
(izvori: Wikipedia, ironbridgemuseum)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Komentariši