(Kolumna koja slijedi objavljena je u dnevnom listu „Bild, autor Louis Hagen, prevod)
"Ako su mladi u nešto uvjereni, onda to izvire u svijet“ , kaže kolumnista Bilda Louis Hagen.
Šta je zaista važno? Ono šta nas dotiče danas – a neće nestati ni sutra? To su stvari koje nas pokreću od kada ljudi postoje: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga. Kolumnista Louis Hagen potražio je odgovore na vječna pitanja čovječanstva među pjesnicima, misliocima i istraživačima. Otkrili smo neke odgovore koji su nevjerojatno jednostavni – ali mogu obogatiti naše živote.
Ove sedmice objavljeno je najveće njemačko istraživanje o mladima – 18. Shell studija o mladima. Prije svega, tu se radilo o zaštiti okoline, klimatskoj politici, populizmu i pitanjima izbjeglica. Ali vrlo fino, takoreći između redova, u studiji je stajalo i nešto drugo. Nešto što je teško odrediti brojevima: mladi ljudi vole svoje porodice kao što to možda nikad ranije nisu činili.
Devet od deset ispitanika se smatra kao "dobre" ili "najbolje" sa svojim roditeljima. 74 posto mladih odgajalo bi svoju djecu isto onako kao što su i oni odgajani.
Pomalo čudno: Generacija Z – rođena 1997. – puni naslove medija širom svijeta, jer se javno protivi svijetu odraslih.
Ako su mladi u nešto uvjereni, oni o tome ne razgovaraju samo, već vrište širom svijeta. Čini se da skromnost nije ono što ih krasi. Ono o čemu mnogi mladi ljudi razmišljaju, to smatraju jedinom valjanom istinom.
Je li tu stvarno išta loše?
Strah od mladosti
Zašto toliko ljudi uvijek negativno razmišlja kada je riječ o mlađoj generaciji?
Nauka je čak našla i ime za to. Američki sociolog David Finkelhor taj strah naziva "Juvenoia", što predstavlja strah starijih pred mladima, a riječ je simbioza od riječi maloljetnik i paranoja.
Ali čak je i Goethe znao reći: „Moraš biti mlad da bi činio velike stvari“.
Nijedna generacija nije postizala bolje konačne ocjene od sadašnjih. Često za to ne dobiju nikakvo priznanje. Da li je zaista istina da nastavnici danas daju bolje ocjene, nego njihove kolege ranije? Ili, ne zavisi li to od toga, što su studenti danas često više odlučniji i motiviraniji od svojih prethodnika?
Istina je: Danas se jednostavno od njih očekuje mnogo više nego ranije. Mjesta na studijima prvo se dodjeljuju najboljima. Često nema mjesta za one koji su manje dobri. Mladi ljudi znaju da radni vijek neće provesti kao njihovi roditelji, bake i djedovi: živjeti u istom mjestu godinama, raditi u jednoj firmi, napredovati naviše, bez mijenjanja posla svake dvije godine.
U digitalnom svijetu događa se suprotno: danas svako može vrlo brzo sve postići. Ali svako može isto tako vrlo brzo i zakazati. To plaši mnoge mlade ljude. Oni traže mjesto sigurnosti, jer je vani sve tako nemirno. A takvo mjesto je upravo porodica.
Mi stariji moramo razumjeti, zašto toliko mladih ostaje tako dugo s roditeljima. To ima veze sa vanjskom nesigurnošću. Ali prije svega to ima veze sa osjećajima.
Lijepa misao napisana na internetu, autor je nepoznat: "U porodici se ne morate dokazivati da biste bili voljeni. Porodica vas voli onakvim kakvi jeste".
(prevod:Smail Špago)
