Tekst iz knjige u pripremi “Mahala Carina u Mostaru”, autor Ahmet Kurt
Po mostarskim sokacima još uvijek možete vidjeti zidove stare preko 400 godina. Na slici je jedan od najužih sokaka na Carini, danas ulica Braće Krpo, ranije se zvao Vejzovića sokak. Na dnu sokaka širina je samo 150 cm. Nedaleko od ovog mjesta stanuju Goga i Đuro. Goga je rođena u porodici Milićević, jednoj od najstarijih srpskih porodica Mostara. Na Starom Bjelušinskom groblju, postoje spomenici njihovih predaka iz 1770. godine, od kada žive na Carini. U Mostaru ima i hrvatskih familija sa istim prezimenom, ali je njih lako razlikovati jer im je prvo slovo č/ć u prezimenu tvrdo – č – kako se to u Mostaru kaže. Ristina i Radmilina kći Goga pohađa baletsku školu, a subotom sa drugaricama u sali Abraševića pleše tvist. U Mostar iz sremskog sela Kukujevci, kraj Šida, na odsuženje vojnog roka 1964. godine dolazi regrut Đuro Petrović. Kao ljubitelj tvista i on subotom dolazi u Abrašević. Ugledavši Gogu, njegova je sudbina određena – zauvijek ostaje u Mostaru. Vjenčavaju se i dobijaju dvije prekrasne kćerke. Đuro naručuje auto Fiću, kojeg je dugo trebalo čekati. Đuro je išao, molio i urgirao preko prijatelja isporuku. Najzad 1972. godine, zovu i kažu mu: “U redu, imamo jednog Fiću, ali niko ne želi da ga uzme, ako ti hoćeš, dođi, pogledaj.” Đuro odlazi i pokazuju mu auto jarke narančaste boje. “Uzimam!” – bez oklijevanja će Đuro. Ugledavši narančastog Fiću Goga je cijeli dan gorko plakala. E, sa tim Fićom, nekad 1970-tih godina, mrzeći ga da okolo kruži jednosmjernim ulicama, Đuro prolazi autom. Bojeći se da to nije urbana legenda, kakvih u Mostaru ima na pretek, izmjerio sam metrom sokak na najužem dijelu, pogledao kolika je širina Fiće i vidio da je to moguće, sa svake strane auto do zidova, Đuro je imao “lufta” po 61 milimetar. Đuro, živio nam ti još dugo!
(Ahmet Kurt/facebook)