Neke stvari nikad ne blijede i ne gube se u sjećanju. Potrebno ih je samo osvježiti, i eto ih, kao da su se desile juče, ili prije koji mjesec. Od utakmice na Koševu 14. maja 1974. godine proteklo je punih 46 godina, ali ono što se tada desilo niko od navijača Rođenih, pa čak ni objektivni fudbalski navijači, ako takvih ima, nikad neće zaboraviti. U tadašnjoj Prvoj saveznoj ligi, u to vrijeme je stasala je jedna ekipa Veleža, pod rukovodstvom fudbalskog maga Sulejmana Repca, i iz godine u godinu postizala sve značajnije rezultate, kako u domaćoj ligi, tako i na Evropskoj sceni. Bila je to ekipa, koja je sezonu 1973/74 odigrala sa puno uspjeha. Jedan kiks dva kola prije kraja, i čitav niz okolnosti dovele su do toga, da te godine, kao ni svih godina prije, a i poslije toga, Velež nije postao šampion tadašnje lige.
Na utakmici odigranoj na Koševu sam bio prisutan, među svih tih 20 hiljada navijača Rođenih, i nekoliko hiljada navijača FK Sarajevo. Niko od navijača nije imao sumnju u pobjedu Veleža, a sva pažnja je bila usmjerena na vijesti sa stadiona na Karaburmi i utakmici OFK Beograd – Hajduk. Da li je svaki navijač Rođenih imao mali tranzistor na uhu, ne znam, ali je kraj svakog tranzistora na tribinama Koševa bilo barem nekoliko slušalaca. Uz to je i službeni spiker na stadionu svakih nekoliko minuta javljao da je na Karaburmi 0:0. A na Koševu je već u 31. minuti bilo 0:3, golovima Topića, Ristića i Bajevića, da bi se prvo poluvrijeme završilo 1:3. Na Karaburmi su golovi pali na samom kraju utakmice.
Tuš za hiljade navijača Rođenih.
Tuga i suze.
Znam samo, da sam tranzistor trehnuo o tribine Koševa.
Kao i mnogi drugi.
(spagos)
Više detalja u tekstu objavljenom na portalu radiosarajevo.ba, koji jutros podsjeti na ovu utakmicu.
Sjećanja / Na današnji dan: Na Koševu je 20.000 Mostaraca tugovalo uprkos pobjedi Veleža
Činilo se da bi sezona 1973-74 mogla biti najuspješnija u historiji bh. fudbala. Pet kola prije kraja Prvenstva Jugoslavije lidersku poziciju držao je Velež s 37 bodova, prvi pratioci bili su Hajduk (36) i Crvena Zvezda (35), a šansu je vrebao i zenički Čelik (33) na četvrtom mjestu koje je vodilo u Kup UEFA.
No, uslijedilo je 30. kolo koje je bilo kobno za bh. klubove na vrhu tabele: Velež je porazom u Maksimiru od Dinama (0:1) prepustio čelo Hajduku, dok je u derbiju Crvena Zvezda na beogradskoj Marakani savladala Čelik (2:1) i eliminirala Zeničane iz trke za titulu.
Uoči posljednjeg kola, 14. maja 1974. godine, o tituli su odlučivali Hajduk i Velež koji su imali po 43 boda, ali je adut Splićana bila 8 golova bolja gol-razlika. Crvena Zvezda na trećem mjestu s 41 bodom imala je samo teoretske šanse za naslov, dok su u trci za četvrto mjesto i plasman u Kup UEFA bili Partizan, OFK Beograd i Čelik, svi sa po 35 bodova i skoro jednakom gol-razlikom.
Raspored u posljednjem kolu kao da je režirao Hitchcock: Na Karaburmi su igrali OFK Beograd i Hajduk, Velež je gostovao Sarajevu na Koševu, dok su se na Bilinom Polju sastali Čelik i Partizan.
Najlakši posao imao je Velež protiv te sezone blijedog Sarajeva koje je ranije osiguralo opstanak. Ali, Mostarcima nije bila dovoljna samo pobjeda: Trebalo je da OFK Beograd otkine barem bod Hajduku.
Na današnji dan prije 46 godina "Hercegovina se preselila u Sarajevo". Iako je bio radni dan (utorak), na tribinama starog Koševa našlo se oko 20 hiljada navijača Veleža, skoro svi sa tranzistorom u ruci, iščekujući vijesti s Karaburne, nadajući se da će biti ispunjen san brojnih generacija – da titula konačno dođe u grad na Neretvi.
Hiljade navijača Veleža burno su pozdravili tim koji je odabrao legendarni Sulejman Rebac: Marić, Ristić, Dž. Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, V. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Glavović. Ekipa Sarajeva, u kojoj su bili Muzurović, Tešan, Šljivo, Simić, Dupovac, tada 19-godišnji Safet Sušić, nije mogla parirati "Rođenima".
Velež je brzo riješio sve dileme, dok je na Karaburmi u prvih pola sata bilo 0:0, što je bio rezultat koji je Veležu donosio titulu. No, golovima Džonija i Jerkovića Hajduk stiže do trijumfa 2:0, pa rezultat s Koševa više nije imao utjecaja u borbi za titulu.
Utakmica Sarajevo – Velež 1:3 bila je tako pirova pobjeda Mostaraca, meč koji je rastužio navijače Rođenih širom bivše Jugoslavije, dokaz da u fudbalu ne slavi uvijek bolji. Velež je napadačkom igrom stekao simpatije ljubitelja fudbala "od Triglava do Đevđelije", u međusobnim susretima "Rođeni" su bili bolji od Hajduka (1:0 u Mostaru, 2:2 u Splitu), ali šta to vrijedi kada je titula ostala san.
Taj 14. maj 1974. godine ostat će upisan kao jedan od najtužnijih dana u historiji bh. fudbala: Velež je izgubio titulu zbog slabije gol-razlike, Čelik je porazom od Partizana (1:3) ostao bez plasmana u Kup UEFA, a banjalučki Borac je ispao iz Prve lige na neviđen način – s osvojenih čak 30 bodova (od mogućih 68) i gol razlikom 43:43!
(radiosarajevo.ba)
