Čovjek može Claude Moneta baz pretjerivanja nazvati jednim od najpoznatijih “bježača” iz škole, u istoriji umjetnosti. Kakva je bila nastava crtanja u opštinskoj srednjoj školi u Le Havreu kada se moglo lutati liticama uz more i slušati plavu simfoniju oblaka i talasa. Neke strasti Claude Moneta, što se tiče slikarstva, pojavljuju se vrlo rano: poznata, često prikrivena, a opet divlja priroda koja se sastoji od vode, mora, vrtova i polja – kao i sunčeva svjetlost, u kojoj se sve to kupa. Ali trebale su proäi godine da Monet naslika taj sanjivi put do plaže u Pourvilleu 1882. godine, kada je trebao pronaći vlastiti stil u skučenim financijskim uslovima i bez komercijalnog uspjeha.
Izraz "impresionizam", s kojim danas povezujemo Moneta kao njegovog pionira, bio je oštar sud kritičara o Monetovoj slici "Impresija – izlazak sunca" 1874. godine.
"Jedna obična tapeta u svom izvornom obliku složenija je od ovog morskog pejzaža", rekao je Louis Leroy o ovoj slici, djelu "impresioniste". Pojam, tvrdoglav kao sumnja, ljepljiv kao predrasuda, ironično je napao, i na kraju uvod jedne epohe slikarstva, kakvu svijet do tada nije vidio.
Put ka finansijskoj slobodi bio je trnovit za Moneta. Sudbina ga je teüko pogodila kada je njegova prva supruga Camille, sa samo 32 godine, umrla od posljedica komplikacija zbog pobačaja. Tri godine nakon njene smrti, kada je Monet veä imao otvorenu vezu s Alice Hoschedé, ženom vlasnicom robne kuće i majkom šestero djece, trgovac umjetninama Paul Durand-Ruel Monet omogućio mu je slikarske izlete na obale Normandije. Na liticama Pourvillea stvorene su slike u nijansama i tonovima plavog, često olujnog mora, oblačnih puteva na nebu i pješčanih staza kroz pšenična polja ili uz strmo nagnute obale. Bijela plaža se obećavajuće smiruje na kraju puita. Sada, otac od osmoro djece (dvoje od Camille i šest od njegove partnerice) na vrućem ljetnom pijesku sve bržim tempom teži prema moru.
Zapravo, Monet je čeznuo da Alice pokaže ove nove poglede. Plime, čamci, alati ribara, pa čak i barake carinika su mu bile stalno pred očima. Kad je ljeti došla u Pourville, on je naslikao njene dvije kćeri, kao dio ovog živopisnog krajolika.
Ta čežnja za prostranošću, doživljavanje prirode i stapanje sa bezgraničnošću označavali su iznad svega Monetove krajolike. "More, oko mora i zbog onih koji to sanjaju", ove riječi Julesa Supervielle odjekuju kod posmatrača, očima jednog šetača uz more, na puti kroz pšenična polja, onako kako ih je Monet slikao.
"Za ljude koji žive na ostrvima, na obali, i žive od mora, to je samo životni prostor, za druge je to puno više: mit, tajna, izazov", napisao je prije Frank Schätzing, najavljujući na taj način Noć o moru, na radiju. Mi kao posmtrači, takođe spadamo pod ovo obećanje.
Hvala, Claude Monet.
Claude Monet,“Strandweg zwischen Weizenfeldern nach Pourville“ (1882)
Claude Monet, "Path in the Wheat Fields at Pourville" (1882). Oil on canvas
Claude Monet, "Put u pšeničnim poljima kod Pourvillea" (1882). Ulje na platnu
(sdz)
(spagos)