Ima tako skromnih i vrijednih ljudi, rade dobra djela, a za to ne traže bilo čije pohvale, pare ili priznanja. Ne “visi” na društvenim mrežama, ne objavljuje selfije sa Starim mostom u pozadini, bez kojeg on/ona (evo već 27 godina) u tuđini ne mogu. Jedan takav skromni čovjek je Haris Tucaković.
Od prve poslijeratne godine, 1995, Haris je slikao, skenirao, prepisivao i stavljao na web časopis Most, urednika Alije Kebe, kako bi svima bio dostupan. Evo punih 25 godina on vodi brigu i finansira svojim parama domenu most.ba i hosting, kako bi 70-tak brojeva Mosta od 1995. do 2008. godine bilo dostupno svima. Ovo vrijedno kulturno naslijeđe Mostara, koje svjedoči o jednom teškom postratnom vremenu, vrijedi da brigu o njemu preuzmu kulturne i prosvjetne institucije, koje, nažalost, kasne dvadeset godina u korištenju digitalnih mogućnosti u prezentaciji i širenju kulture. I to nije sve, Haris je napravio mogućnost da posjetioc može izabrati pismo na kojem će čitati: latinica ili ćirilica.
Pogledajte sami na http://www.most.ba/arhiva.aspx
(Ahmet Kurt/facebook)