U časopisu „Barton County Democrat” od 14. maja 1896. godine objavljen je tekst:
“U Mostaru u Hercegovini, umrli su muž i žena na vrlo neuobičajen način. Žena je otišla u podrum kako bi mužu zahvatila vrč jakog, novog vina za večeru. Budući da ogromna bačva nije bila do vrha puna, ona se nagnula preko ruba i upala u nju. Njen muž je odmah skočio kako bi joj pritekao u pomoć, no i on je upao u bačvu tako da su u nekoliko minuta oboje bili mrtvi. Vrijednost njihove imovine procijenjena je na 20.000 funti sterlinga, međutim njih dvoje je živjelo skromno kao obični seljaci”.
(prevod: Tibor Vrančić)
Vinova loza se u Hercegovini uzgaja od davnina. Na škrtoj zemlji, uz mukotrpnu obradu, vinogradarstvo je bilo osnova preživljavanja hercegovačkog seljaka. No, dolaskom Austrougarske uslijedilo je unapređenje proizvodnje i osnivanje vinogradarsko-voćarskih stanica, prve u Gnojnicama 1886. godine, a zatim i na cijelom području Hercegovine. Ovdašnji vinari počinju školovati svoju djecu u čuvenoj vinogradarsko-vinarskoj školi u Klosterneuburgu, sjevernom predgrađu Beča i tako se kvaliteta ovdašnjih vina podiže na zavidnu razinu, a naša se vina počinju piti i po carskim dvorovima širom Europe. Stoga i vinograde u Gnojnicama i Lastvi narod počinje nazivati Carskim. Za samo 10 godina (1882. – 1892. g.) proizvodnja grožđa skočila je s 42 na 930 vagona.
Mostar je izrodio brojne znamenite vinare, a najpoznatiji je bio podrum Đorđa i Riste Kovačine, podrum Velimira Oborine, obitelji Krulj, Aničić, Ivanišević, Mrav, Grković, Slišković, Ćereković i mnogi drugi. Vina iz ovih podruma su osvajala brojne medalje na izložbama po svijetu. Osobno je car 1909. godine uručio podrumu Peško & Jelačić medalje i diplomu za izvrsnu kakvoću vina na izložbi u Mistellbachu, na kojoj je sudjelovalo čak dvadeset izlagača iz Hercegovine.
Fotografije: Gnojnice, Jelačića vinski podrum 1900-ih i diploma sa izložbe 1906.
Priredili: Armin Džabirov/Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)