Ekstremni sportista Jonas Deichmann želi prevaliti put oko svijeta dug 40.000 kilometara, plivanjem, biciklom, trčanjem i jedrilicom. Zbog toga je 33-godišnjak trenirao na temperaturi minus 23 stepena, u klima komori u kojoj se obično testiraju vozovi.
On želi učiniti nešto što još niko nije pokušao: triatlon širom svijeta.
"Iznad svega, imam straha od dvije stvari", kaže. „Od oštećenja kože od mokrog neopren odijela i upalu tokom plivanja i od hladnoće na planinama Altai i u pustinji Gobi.“ Tamo očekuje temperature do minus 40 stepeni. "A nije to baš tako, da vas na svakih 50 kilometara čeka topla kafa, jer ova mjesta oni su među najudaljenijim mjestima na svijetu."
Deichmann je rodom iz Stuttgarta, a svoj dječji san od prije tri godine je pretvorio u karijeru.
Samostalni je avanturista, živi od predavanja o svojim turnejama, i kao motivacijski sagovornik. Najteže ultra velike udaljenosti na biciklu već je savladavao u rekordnom vremenu, a ovo sada je 120 puta duža tura, od one na poznatom triatlonu Ironman Hawaii.
Sportista je proteklog vikenda započeo svoju mamutsku turneju u Minhenu. Voziće biciklom preko Großglocknera do Hrvatske, a zatim će plivati oko 460 kilometara duž obale, sve do Crne Gore. Šator i prtljag će vući na jednom malom splavu iza sebe. Nastavit će dalje biciklom, vjerojatno preko Sibira do Tihog okeana, koji avanturista želi preći na jedrilici. Pretrčati će više od 5000 kilometara kroz SAD, a zatim jedriti preko Atlantika i zadnju etapu od Portugala do Minhena savladati biciklom.
"Planirao sam cijelu stvar prije pandemije korone, učiniti za manje od godinu dana!", kaže Deichmenn. Sada računa s 12 do 14 mjeseci, uključujući i moguće karantene usput.
Zapravo je planirao južnu turu, kroz Iran i Indiju, ali mu sada sjeverna turaizgleda vjerojatnija zbog pandemije.
Ali zar elektronika neće otkazati na arktičkim temperaturama? Za test izdržljivosti, Deichmann je bio gost u klimat komori Njemačkih željeznica, Systemtechnik u Mindenu, Westfalija. U ovoj laboratoriji se inače testiraju vozovi u ekstremnim uslovima.
Nakon treninga na minus 23 stepena, 33-godišnjak se sjajio sa kristalima leda u bradi: "Bilo je malo svježe, ali oprema se vrlo dobro držala." Njegov bicikl je radio, čak i pod debelim slojem leda.
Deichmann često vozi deset do dvanaest sati dnevno. Njegov bicikl ima ime: „Esposa. To na španskom znači supruga. Uvijek sam u pokretu.
“U njegovom stilu života, bicikl je otprilike ono, što ima značenje najbliže supruzi, kaže bivši menadžer prodaje, koji je studirao međunarodno poslovanje.
Nema svoj stan. Njegova matična baza je u Minhenu, a njegov ruksak je stalno kod prijatelja. Deichmannova porodica ga podržava, otac Sammy kaže: „Nemam straha. On zna šta radi.“Jonas je uvijek bio vrlo ambiciozan.
Pa sretno, i nadamo se da ćemo iduće godine znati kako je protekao ovaj najduži triatlon na svijetu.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)