Nešto izmijenjeni naziv dobro poznate narodne pjesme, najbolje odslikava današnji izgled starog grada u Mostaru.
Nekad u ovo vrijeme, Kujundžiluk, Priječka čaršija, Taphana i Jusovina vrvjeli su od domaćih stranih turista. Dućani i ugostiteljski objekti otvorenih vrata dočekivali su putnike namjernike. Rijeke ljudi uživale su ljepotama Starog mosta, Krive ćuprije, kula Tare i Halebije, uživali su u nadaleko poznatim mostarskim zijafetima…
Danas je situacija jadna i čemerna. Dućani su zamandaljeni, baš kao i i brojni restorani. Nigdje žive duše.
Vlasnici zanatskih radnji i ugostitelji svjesni da pandemija sve više uzima dana, a od slatkorječivih obećanja onih na vlasti nema ništa, prinuđeni su da stave katance na vrata i čekaju neka bolja vremena.
Kad će se to desiti, ne zna ni baba vračara.
(NovaSloboda.ba)