Šta je zaista važno? Ono što nas danas dirne – a sutra ne nestane? To su stvari koje su nas pokreću, otkad ljudi postoje: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga. Kolumnista Louis Hagen, daje dgovore na vječna pitanja čovječanstva, koje je tražio je od pjesnika, mislilaca i istraživača. Pronašao je neke odgovore, koji su nevjerovatno jednostavni, a opet mogu obogatiti naš život.
“Još kao dječak bio sam u najljepšim hotelima na svijetu: „Cipriani“ u Veneciji, „Taj Lake Palace“ u Indiji i “The Peninsula”, „Poluotok“ u Hong Kongu. U hotelu “Cipriani” sam prelazio preko debelih tepiha u foajeu, luksuznim liftom se peo do najvećih apartmana. A vi također?
Naravno da nisam bio tamo. Kao i milioni drugih, doživio sam to s našim zajedničkim prijateljem Seanom Conneryjem, zvanim James Bond. Ova nedavno preminula superzvijezda, heroj nekoliko generacija, poveo je većinu nas u svijet koji smo do tada znali samo iz priča: U svijet luksuza.
Ovih dana na televiziji je prikazan film „Samo dvaput se živi“, peti film o Jamesu Bondu, iz 1967. godine. Naravno, tamo su potjere automobilima sporiji od onih u današnjim Bondovim filmovima. Naravno, i rezovi su smireniji. Ali, šta su te mane u poređenju s bezvremenskom elegancijom!
Odjeven u odijelo Anthony Sinclaira, James Bond namjerno odlazi do velikog ogledala ili do velike zidne slike u luksuznim apartmanima. Zatim pogleda da li je negdje skrivena prislušna bubica. Onda, možda nakon tuširanja, tokom kojeg je kao izuzetak skinuo svoj Walther PPK, izađe na balkon svog apartmana. Tamo, zajedno sa nama gleda na blistavi morski horizont, iznad kojeg zalazi preveliko sunce. A i mi možemo reći: Bili smo tamo.
Mislim da stari filmovi o Jamesu Bondu nikad ne stare. Imaš nešto smirujuće. Kao i njihovi prvi vodeći glumci Sean Connery, Roger Moore i George Lazenby, oni su bezvremenski, čini se i nekako besmrtni. Iako znamo da su sve to samo gluposti.
Postoje filmska remek-djela o kojima i danas govore filmski kritičari. James Bond sigurno nije jedan od njih, barem po mišljenju tih stručnjaka. Možda s pravom.
Danas se raspravlja i o zavodničkom stavu Jamesa Bonda, i ulozi žena u njegovim filmovima. U stvari, ponekad morate ponijeti dozu humora ako želite suditi o starim scenama prema današnjim moralnim standardima. Ali zašto bismo to radili? To su sitnice koje su u skladu sa duhom vremena.
Putovanje u daleke krajeve povezane sa starim Bondovima i danas nam još dopuštaju da sanjamo, barem ja. Ko je još mogao priuštiti jedno takvo putovanje u Veneciju, Hong Kong ili Japan 1960-ih? Paket putovanja i niskotarifne aviokompanije još nisu postojale. Ako su neki ljudi ipak štedjeli, da bi mogli otputovati na takve egzotične destinacije, postojala je još jedna prepreka: Gdje se tamo smjestiti?
Samo je mali broj mogao platiti sobu u "Hilton Nassau Hotel" ili "Ritz Carlton". Tada je noćenje tamo koštalo oko 1000 dolara, pa i više.
Za mene su stari filmovi o Jamesu Bondu – posebno oni sa poštovanim Seanom Conneryjem, još uvijek ostali filmovi iz snova. Naravno da su svi gegove poznati, ako ste ih vidjeli dvadeset i više puta. Ali, ništa ne smeta da se nasmijete i dvadeset puta, i toliko puta biti uzbuđeni, biti sretni. Ili ne mislite tako? I da budem iskren: luksuzne hotele s pogledom od kojih srce ubrzano kuca, ne mogu se gledati dovoljno često …
Možda, barem pokušajte, jednom sanjariti sa Jamesom Bondom!
(kolumna:Hagen/bild 20201205)
(spagos)