U gaju tom…

Iz svijeta životinja: Kukavice

Kukavica je majstorski špijun i stručnjak za imitiranje ptičijeg glasa. Jedno novo istraživanje provedeno u Njemačkoj, stavlja ovu “najnjemačku” od svih ptica, u jedno novo svjetlo.

Na slikama:

Izrastao si stvarno veliki! Prevareni cvrkutavi trstenjak (lat. Acrocephalus scirpaceus) hrani svoju podvaljenu, divovsku bebu.

Često dobro zakamufliran, ali ponekad i vrlo blizu, istra#ivaö Karsten Gärtner istražuje kukavicu iz

jaje na njemu (ovdje u gnijezdu trstenjaka).

Jaje je brzo bilo prošvercano u gnijezdo, i vrlo brzo počinje da djeluje strano hranjenje.

Odašiljači (sa desne strane na leđimaa ptice) danas pomažu u pronalaženju i posmatranju kukavice.

Svjetski putnik

Kukavica je posebno dobro istražen putnik na daljinu. Dopušta stranim roditeljima da ih hrane. Čim odrastu, postaju mobilni – i često, godišnje pređu više od 16.000 kilometara.

1 Izjelica insekata kreće prema jugu već od sredine jula. Prelazi Alpe i stvara lijepu masnu podlogu južno od ovih planina.

2 Zatim slijedi ruta preko Mediterana, po mogućnosti na rutama sa atraktivnim odredištima za zaustavljanje – poput Korzike, Sicilije ili Malte.

3 Sljedeća stanica: ponovno punjenj stomaka negdje u sjevernoj Africi

4 Kukavica jednom potezu prolazi Saharu, a za to joj treba oko 48 sati. Danju leti na hladnoj visini do 3000 metara. U oazama se odmara samo mali broj od njih.

5 Južno od Sahare – na primjer u Kongu, Nigeriji, Kamerunu ili Angoli – puno hrane čeka ih u narednih nekoliko mjeseci. Neki primjerci kukavica primijećeni su čak u Južnoj Africi.

6 Ptica putuje kući krajem januara, a u našim krajevima je već krajem aprila.

O kukavicama

Širom svijeta postoji 150 vrsta kukavica, a samo oko jedne trećine su paraziti u leglu. Kako se ljetni posjetilac proširio cijelom Europom, naše kukavice (Cuculus canorus) nema samo na Islandu i na krajnjem sjeveru Rusije. Može se naći i u velikim dijelovima Azije i sjeverne Afrike. Između aprila i avgusta u Njemačkoj ih ima između 51.000 i 97.000 parova; brojke se temelje na viđenjima i procjenama. Širom Evrope ima ih oko 4,2 do 8,6 miliona parova.

Njemačko narodno vjerovanje teško da se bavilo bilo kojom drugom životinjom više nego kukavicom. Jedno od starih objašnjenja zašto je odjednom nestane u avgustu: Prvo je jela trešnje, toliko da više ne može oglašavati, tako da se pretvorila u jdnog vrapca.

Ženke i po boji i oblikrku izgledaju vrlo slično vrapcima, rjeđa crveno-smeđa varijanta oponaša sokola kliktavca, vjerovatno da bi uplašila domaće ptice. Svaka ženka odloži do 25 jaja svaka dva dana. Jaja bivaju “prethodno inkubirana”, kako bi se mlada kukavica mogla ranije izleći u tuđem gnijezdu.

Prehrana im se gotovo u potpunosti sastoji od insekata, dlakavih gusjenica, buba, skakavaca, himeoptera, libela i uhaladža.

Domaće ptice su se također specijalizovale za insekte, u močvarama, uglavnom trstenjaci (jezerski i močvarni), u poluotvorenim krajolicima i u šumama, kao i mnogih drugih vrsta poput štula, pliski, treptaljki, svraka, crvenrepki…

U Evropi postoji više od 100 poznatih vrsta ptica domaćina, ali manje od polovine ih se uspješno uzgaja – ostale su “lažni domaćini”.

Na teritoriji gdje dolaze kukavice mora biti dovoljno ptica domaćina: ženka kukavice mora položiti dvanaest ili više jaja po sezoni kako bi mogla dugoročno sačuvati svoju vrstu.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Komentariši