Nevjerovatne priče o spašavanju ljudi isplivavaju na površinu u danima poslije katasrofalne poplave koja je prije dvije sedmice zahvatila veliki dio zapadne Njemačke, Belgije i Holandije
Slučaj se desio u gradu Ahrweiler, južno od Bonna. Poslijednje počivalište davno umrle osobe spasilo mu život! Kada je vatrogasca Friedhelma Jakobsa (59) ponio gigantski plavni val, on se uhvatio za križ nadgrobnog spomenika Alberta Kreuzberga na groblju. I tako ostao punih šest sati!
U večer olujne katastrofe, zamjenik šefa dobrovoljne vatrogasne čete u Ahrweileru bio je na dužnosti, direktno na rijeci Ahr.
Jakobs je sa drugovima u starom gradu oko 18 sati objavio zvučno upozorenje, kako bi upozorio stanovništvo! Po zanimanju je inače majstor poslastičar: „Niko nas nije shvaćao ozbiljno. Niko nije vjerovao da se tako nešto može dogoditi. Čak sam čuo i neka bezobrazna reagovanja, kad smo preko zvučnika ljude na trgu zamolili, da se idu na sigurno, i da ni u kom slučaju ne silaze u podrume.”
Kad je kasnije, sa jednim kolegom, Jakobs pošao u skladište sa alatom, voda mu je bila već do koljena i dizala se vratolomnom brzinom: „Da bi se spasili, mogli smo otići samo do zida obližnjeg groblja. Mislili smo: Zid je visok 2,50 metara, debljine 60 centimetara, ništa nam se neće dogoditi!”
Bila je to greška opasna po život! „Voda je bila tako brza i već visine od 2,20 metara. Nevjerovatno! Iznenada, voda je do nas donijele transportne kade iz vatrogasne stanice. Uhvatili smo jednu.”
Tada se zid počeo rušiti! „Ležali smo u vodi, srećom uspjeli smo se spasiti u kadi. To je bio naš čamac za spašavanje ”, kaže Jakobs. „Onda nas je sa sobom povukao plavni val!“ Tačno do iznad groblja, koje je bilo ispod nas u vodi.
Njegov mladi kolega uspio se popeti na vrh jednog drveta. Jakobs je ostao u vodi i prvo se držao za jednu debelu granu. Tada je uspio skinuti jaknu. Kolega je privezao jedan rukav za granu, dok se Jakobs držao za drugi rukav. Bila je noć, i sve to se dešavalo satima. Tada mu je snaga popustila. 59-godišnjak kaže: “Vidio sam džinovsko drvo u vodi, samo sam se bacio preko njega.” voda ga je vukla dalje. Njegov kolega je izvadio baterijsku lampu i osvijetlio ga: „Tada sam u svjetlosti vidio visoki kameni grobni krst iz 19. vijeka. Popeo sam se na njega.”
Nakon beskrajnih šest sati, u jutarnjem svjetlu, spasilo ga je vozilo amfibije iz vatrogasne brigade Bonn. Srećom, njegov drug na drvetu takođe je ostao neozlijeđen. Groblje je potpuno devastirano, kao i naša vatrogasna stanica.
Porodica vatrogasca željela bi nakon svega, odati posebnu počast njegovom “spasitelju” Albertu Kreuzbergu, koji je mrtav više od 100 godina.
Jakobs kaže “Moj unuk će se sigurno zvati Albert, sada samo to mogu reći.”
(bams)
(NovaSloboda.ba)
