Šetnja

Šetnja

by Emica

Šetam…tišina.

Samo tek opalo lišće

šušti i šapće.

Vabac preplašeno prhnu,

a usnulo se kuće,

ušuškano lišćem,

samo promeškolji

i nastavi drijemati.

Hladna kišna kap,

što pade mi na lice,

donese miris kiše.

Nastavih šetnju.

Korak za korakom

prošlosti se nižu slike.

Pokoja bljesne

kao kišna kap

na opalom žutom listu.

Šutim, šetam,

tišinu upijam.

(Emica Radžić Muftić)

(fotosi, arhiva)

Komentariši