Punih 130 godina pokretnih stepenica

Uvijek je super zabavno: vožnja pokretnim stepenicama, a po mogućnosti i deset puta zaredom, gore, dole.

Već 130 godina nas spašavaju od penjanja uz stepenice, što je korisno kada se morate penjeti veoma visoko, ili kada sa sobom imate težak prtljag.

Na okruglu godišnjicu, stručnjaci objašnjavaju kako rade pokretne stepenice. Ko ih je izmislio? Kako one rade? Jesu li, ovo sa strane, četke za čišćenje cipela?

Stručnjaci za pokretne stepenice daju razjašnjenje najvažnija pitanja.

Ko je izumio pokretne stepenice?

15 marta, prije 130 godina, jedan čovjek u SAD, izumitelj Jesse Reno, prijavio je patent njegove genijalne ideje pokretnih stepenica. To znači da se on tada zakonski zaštitio od toga neko drugi ne bi jednostavno repliciro njegov izum i zarađivao na njemu.

Prve pokretne stepenice tada su nakon toga izgrađene, i puštene u promet u New Yorku. Ali ne u nekoj robnoj kući, kako bi se moglo pomisliti, već kao atrakcija u jednom zabavnom parku. Tako su od samog početka pokretne stepenice trebale da bude zabava za ljude.

Nakon što su pokretne stepenice puštene u rad na stanici metroa u New Yorku, u to vrijeme bez stepenica i sa drvenim daskama, prve pokretne stepenice pokrenule su se u robnoj kući u Leipzigu u Njemačkoj, nešto prije 1900. godine.

Šta ih pogoni da se kotrljaju?

“Njihov motor je na vrhu, on pokreće stepenice”, kažu stručnjaci. “Ovaj električni motor pokreće veliki pogonski točak sa debelim lancem, koji pokreće pokretne stepenice. Drugi, vrlo dugi lanac prolazi oko cijelog pokretnih stepenica. Izgleda kao lanac bicikla. Njegov zadatak je da pokreće stapenice.

Jesu li sa strane četke za čišćenje cipela?

Sigurno ste stajali na pokretnim stepenicama i držali cipelu uz četku sa strane. „naravno, one nisu tu da bi ljudi mogli da čiste cipele usput“, kaže stručnjak za pokretne stepenice. Umjesto toga, četke bi trebali spriječiti da ostanete zarobljeni sa strane stepenica. Dakle, četke su tu zbog sigurnost i da strani predmeti ne bi tako lako mogli doći tamo gdje im nije mjesto.

Šta se dogoditi ako se nogavica zapetlja u stepenicama?

Čim se nešto zakači na stepenicama, one reaguju zaustavljanjem u nuždi. Motor se tada odmah isključuje. Ipak, serviseri vrlo često otkrivaju male stvari, kada provjeravaju pokretne stepenice. Većinom su to su pokidane šnjure ili drugi sitni dijelovi cipela. Zato uvkek treba gledati u svoja stopala kada se vozite pokretnim stepenicama.

Zašto nam se ponekad zavrti u glavi, dok hodamo pokretnim stepenicama, iako one stoje?

Ponekad su pokretne stepenice pokvarene i ne pomiču se. Onda se morate sami penjati uz njih. A to može biti prilično čudno. Neki ljudi osjete slabost u koljenima, ili izgube ravnotežu, i lagano se kreću prema naprijed. Za tu situaciju je kriv naš mozak. On uvijek pokušava da predvidi šta bi se slijedeće moglo dogoditi. To je dobra stvar, jer uvijek treba neko vrijeme prije nego što informacija stigne do mozga, kako bi on mogao odlučiti šta dalje. Primijenjeno na vožnju pokretnim stepenicama, to znači: Ako često koristite pokretne stepenice, naviknete se na njih, imajte na umu da se stepenice kreću same. Naš sistem za ravnotežu naučio da kompenzira ovaj pokret. To su otkrili istraživači iz Velike Britanije. Međutim, sistem ravnoteže reaguje i kada se pokretne stepenice uopšte ne kreću. To onda nakratko zbujuje naš mozak.

Koja je brzina pokretnih stepenica?

U zavisnosti od nagiba, pokretne stepenice se mogu kretati brzinom od 0,5 do 0,75 metara u sekundi, a rukohvat ni u kom slučaju ne smije biti sporiji, već samo do 2 posto brži. Uostalom, za tako nešto postoji postoji jedan vrlo precizan propis koji važi za cijelu Evropu: takozvani EN 115. Naravno, postoje i takve stvari!

(ksta)

(NovaSloboda.ba)

Komentariši