MSM preporuka

U Mostaru je u četvrtak 4. augusta ove godine, u Kongresnoj sali hotela Bristol, održana promocija knjige “MSM oporuke” autora Ismeta Ite Korjenića.

“MSM oporuke” je već treća knjiga Ite Korjenića, ali njegov prvi prozni uradak, jer su prve dvije knjige zapravo bile zbirke njegovih karikatura. U medijskom smislu Ito i jeste prevashodno karikaturista, i to jedan od najistaknutijih na ovim našim, ex-yu prostorima, mada je sve to vrijeme u mnogim listovima i časopisima, pored karikatura, redovno objavljivao i kraće humoristične tekstove, aforizme i humoreske.

Ova knjiga je, u neku ruku, njegov umjetnički testament, rekapitulacija njegovog životnog puta, koji se već duži niz godina odvija na relaciji Mostar – Sidnej – Mostar, što se, zapravo, krije i u naslovu knjige. Ta parafraza jednog od danas najčešćih vidova komunikacije među ljudima – SMS poruka, je Iti poslužila da ono „oporuke“, kako sam kaže, dođe kao amanet, svjedočenje svega što se na njega u posljednje nekolike decenije posebno, ostrvilo, natovarilo i što se proživjelo, a što bi, možda, vrijedilo ostaviti na vidjelu, makar i na ovaj način…

“MSM Oporuke” je, dakle, zbirka tekstova o najvažnijim trenucima njegovog životnog puta, od rođenja u Mostaru usred Drugog svjetskog rata, do statusa prognanika, odnosno žrtve jednog novog rata, koji ga je nakon punih pedeset godina „preselio“ u daleku Australiju. Priče ne prate hronologiju događanja, već se iz Sidnejske izbjegličke svakodnevnice nostalgičnim flash backovima vraća u različite periode svoga života: odrastanja u prvim poslijeratnim godinama poštene neimaštine, pa perioda omladinskog, izviđačkog i svakog drugog aktivizma kroz koje smo bili učeni da se družimo i volimo, ne pitajući za naciju i vjeru, pa, onda, u dane korza i prvih ljubavnih iskustava, prvih kafana i prvih putovanja, i sve tako, nesvjesno upoređujući Mostar i Sidnej, tako daleka, a tako sudbinski povezana dva Itina životna prebivališta. Ito Korjenić je jedan iz plejade autora koji su kroz svoj stvaralački opus veoma konkretno promovisali vrijednosti i posebnosti izvornog mostarskog humora – liskaluka, ali jedini koji je to radio, i još uvijek radi, na dva načina: rječju i crtežom. Za razliku od njegovih karikatura koje predstavljaju autorov satirični prikaz društvenih, političkih, ili opšte ljudskih tema i događaja, izraženih crtežom i kratkim komentarom, u ovoj knjizi Ito svojim crtežima, umjesto fotografijama, svojim crtežima samo ilustruje pojedine karakteristične dijelove teksta.

A njegov tekst je posebna priča. On je veoma hrabro odlučio da u potpunosti i veoma konkretno ispoštuje Adelungovu maksimu „Piši kao što govoriš…“, pa čak o toj svojoj odluci u knjizi i piše: „Hoću da pišem i govorim kako mi prahne i kako se mogu najlakše i najadekvatnije izraziti, a da me raja skonta bez neke frke. A to mi je najvažnije. Nema veze je li to ruski, engleski, latinski, romski, ekavski ili kajkavski. Kaj ne? Kao i sa jelima, pićem, muzikom, keksom, važno je da ti je fino i da konverzacija šljaka i bez srkleta ide, da se sa društvom razumiješ i da nema brabonjanja, pokondiravanja, belaja…“

Njegov jezik je mješavina mostarskog i svih onih ex-yu jezičkih varijacija koje su nam se urezale u pamćenje, a koje smo svi „kupovali“ na našim putovanjima, poslovnim i raznim drugim druženjima ili, jednostavno, ponavljali kao popularne replike u domaćim filmovima i serijama. Taj „domaći“ jezički miks dodatno je i sasvim očekivno poprilično obogaćen engleštinom, odnosno riječima i frazama kojima se Ito svakodnevno služi posljednjih tridesetak godina.

Zbog svega toga mislim da će ova knjiga pronaći put do širokog dijapazona čitalačke populacije. S jedne strane, po tematici i iskustvu jednog prognanika bit će bliska starijoj generaciji, a po jezičkoj interpretaciji tog iskustva mlađoj i urbanijoj publici koja se tim jezikom ionako već odavno dobro služi, prvenstveno kroz savremene i njima bliskije vidove komuniciranja. Iz tih razloga, i jednima i drugima toplo je preporučujem za čitanje.

Hamica Ramić

(NovaSloboda.ba)

Komentariši