Vakat,
kad se učitelj poštovao
i kad je šipkom tukao
vakat, kad je đak ne toliko znao
koliko odgoja je imao.
Alija, do koliko znaš brojiti?!
Bilo je hladno i odvažno
pitanje učitelja,
autoriteta,
pri upisu u školu,
zbog kojeg srce zakuca snažno
ne zbog radosti i veselja,
ni zbog kurioziteta
tog svečanog čina na pomolu,
više iz stida i strahopoštovanja
prema učitelju kao odgajaču
čiju sam sliku već ranije formirao u glavi od svojih ukućana.
Tu sliku pohranio sam kao tajnu strogo čuvanu
u svoju tanahnu dušu još prije škole
i s tom predodžbom suočih se na javi oči u oči:
crnjomanasto lice puno strogoće poput mračnog oblaka u sunčanom danu
koji prijeti nevremenom ali brižne oči tu su bile da me osokole.
Baš kao ptić pred svoj prvi let
koji treba uz pomoć majke da se u nebo vine
a moja je već stajala kraj mene
čekajući da se odvažim,
tako me je hvatala trema
al’ odgovor morao sam dati
a on bijaše:
do dvadeset.
Insan Ihsan
(prenešeno sa facebook stranice Abdulah Sidran/20220805)