Šetnja
by Zdenko Bošković
Promiču sjeċanja
k’o auta na Rondou,
zastanu, zavrte se
ćetvrt, pola, tri četvrti kruga
i onda odu prema Balinovcu, Dispanzeru,
Đačkom domu, starom Veležovom,
prema Pijesku il’ Prvoj osnovnoj.
Idu misli onako lijeno,
gordo, k’o mlade mostarke iz škole,
kraj platana ka Domu omladine i Gimnaziji
kroz park bosonoge po prašnjavim stazama,
zaljujaju se na klackalici, spuste se niz tobogan,
napiju se vode s kamene česme
i zalutaju negdje na putu
od Petice do kuće, kroz Ričinu
il’ zamaknu u Šantićevu ulicu, il’ Cernicu…
I zastane misao onda, naoko bezrazložno,
sa nekim likom bezimenim
u pamćenje urezanim
što sam ga slučajno, iz dana u dan,
godinama,u gradu, na ulici sretao…
Na mostu Titovom, ja i on
Onako bez riječi
bacamo piljke u Neretvu
i brojimo u vodi koncentrične krugove,
kratimo, moje noći besane..
Iz zbirke pjesama CARSTVO NESANICE Zdenka Boškovića
ilustracija DUHOVI U RAJU broj 4
acryl na platnu 40×50
(cidom/20221019)