A se lezi

“A se lezi Ljubljen u Vrhbosni rozden i u Vrhbosni zakopan na svojini, na plemenitoj…

Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah, razmisljah, oklijevah.

Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radzaju nova

i nova godisnja doba.

I u sobi gdje bjeh bjese prozor, a iza prozora beskraj…

Al ja uporno gledah u

pod…

I misljah mojom smerti sve tce to konecno stati. Al nije i moja smert sve

starsa i sve tjesnja je.

Kam mi usjece Drazeta a zapis upisa Husan – ne da pokazu da bjeh vetc da me vislje neima…”

Ljeta gospodnjeg 1258.

Iz knjige “Oblici bosanskih duša”, autora Nenada Tanovića, 1994. godine, poezija pisana u stilu epitafa sa stećaka…

(Meliha/20221021)

Komentariši