Svjetsko prvenstvo u fudbalu – Čile 1962., službeni naziv 1962 FIFA World Cup, održalo se u Čileu od 30. maja do 17. juna 1962. godine. Glavni organizator prvenstva je svjetska nogometna federacija FIFA.
Ukupno je 56 nacionalnih reprezentacija je učestvovalo u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 1962. godine igranom u Čileu. Ukupno su odigrana 92 kvalifikaciona meča gdje je dato 325 golova. Od 56 reprezentacija koliko ih je učestvovalo u kvalifikacijama samo 14 njih je obezbjedilo učešće na završnom turniru. Domaćin Čile i aktuelni šampion Brazil su bili automatski kvalifikovani na turnir bez kvalifikacija.
Na putu do najboljeg rezultata na svjetskim prvenstvima, reprezentacija Jugoslavije u kvalifikacijama je prvo eliminisala Poljsku (2:1, 1:1), a onda i prvaka Azijske zone, selekciju Južne Koreje (5:1, 3:1).
Plavi su na Mundijal otputovali kao zvanični vicešampioni Evrope (u finalu Kupa nacija 1960. godine izgubili su od SSSR sa 1:2). Na scenu je stupila potpuno nova generacija, u kojoj su udarne igle pored fantastičnog driblera Dragoslava Šekularca bili Milan Galić i Dražen Jerković.
Posle poraza od SSSR (0:2) na premijeri, plavi su potvrdili klasu pobedama nad Urugvajom (3:1) i Kolumbijom (5:0). To je bilo dovoljno za plasman u narednu rundu sa drugog mesta u Grupi 1 i treće uzastopno četvrtfinale SP protiv SR Njemačke. U redovima “pancera” došlo je do smjene generacija, tako da u timu nije bilo mnogih asova sa Mundijala u Švajcarskoj i Švedskoj, u prvom redu Helmuta Rana i Frica Valtera.
Na tribinama stadiona Nasional u Santijagu okupilo se 55.000 gledalaca, koji su bili svjedoci žestoke borbe i na kraju istorijske pobede Jugoslovena. Oni su slavili sa 1:0 golom prethodno povrijeđjenog Petra Radakovića. Našem centarhalfu u jednom duelu je pukla arkada, ali je on odbio da bude zamjenjen. Rana mu je zašivena, vratio se na teren i u svom prvom kontaku sa loptom zatresao mrežu Njemaca, na centaršut Galića u 87. minutu!
Plasmanom u polufinale plavi su ponovili uspeh sa prvog SP u Urugvaju 1930, ali ovog puta u daleko ozbiljnijoj konkurenciji. Da ne odu i korak dalje, pobrinuli su se Čehoslovaci koji su ih u borbi za finale savladali rezultatom 3:1. Iako su Jugosloveni tada bili tim većeg renomea, Čehoslovaci su iskoristili fizički i psihički umor plavih poslije pobede nad Njemcima i tek u samom finišu osigurali trijumf golovima Adolfa Šerera.
U borbi za treće mjesto, svojevrsnoj utješnoj predstavi, Čile je savladao našu reprezentaciju autogolom Vlatka Markovića, kasnije generalnog sekretara FSJ, bukvalno u posljednjem napadu na utakmici – 1:0. Gol je pripisan Eladiju Rohasu i Čileanci su tako ostvarili daleko najbolji plasman u istoriji, dok su plavi pauzirali punih 12 godina, prije nego što su se našli na Mundijalu u Nemačkoj 1974.godine.
Rezultati reprezentacija Jugoslavije na SP Čile 1962:
31.05.1962. Jugoslavija – SSSR 0:2 (0.0)
02.06.1962. Jugoslavija – Urugvaj 3:1 (2:1)
07.06.1962. Jugoslavija – Kolumbija 5:0 (2:0)
10.06.1962. Jugoslavija – Njemačka SR 1:0 (0:0)
13.06.1962. Jugoslavija – Čehoslovačka 1:3 (0:0)
16.06. 1962. Čile – Jugoslavija 1:0 (0:0)
Igrači:
Milutin Šoškić 6 (nastupa) / 0 (golova), Srboljub Krivokuća – Vladimir Durković 6/0, Vlatko Marković 6/0, Fahrudin Jusufi 5/0, Slavko Svinjarević 1/0, Žarko Nikolić – Vladimir Popović 6/0, Dragoslav Šekularac 6/0, Petar Radaković 5/1, Željko Matuš 1/0, Vasilije Šijaković 1/0, Željko Perušić -, Dražan Jerković 6/4, Milan Galić 6/3, Josip Skoblar 5/1, Vojislav Melić 2/1, Vladimir Kovačević 2/0, Andrija Anković 1/0, Muhamed Mujić 1/0, Radoslav Bečejac -, Nikola Stipić
Selektorska komisija:
Ljubomir Lovrić, Prvoslav Mihajlović i Hugo Ruševljanin.
Na slici: Reprezentacija Jugoslavije pred susret sa Sovjetskim Savezom. Stoje (sleva): Marković, Jerković, Čebinac, Šoskić, Jusufi, Durković i Popović. Čuče: Mujić, Matuš, Šekularac i Bego.
(wiki/reprezentacija)
Usput, u sjećanju: Kao dječak od 11 godina, propratio sam utakmice putem radio prenosa. Pošto na Svjetsko prvenstvo nije putovao ni jedan radio reporter (?), utakmice je putem radija prenosio član sručnog štaba Ljubomir Lovrić.
(spagos)