(tekst koji slijedi objavljen je na facebook stranici cidom dana 7. decembra 2021, autorica je Uspavana Nina)
Davno..davno…u mom rodnom sokaku
( blizu Starog mosta i Parka A ,Šantica..).
sjedile smo djevojke ..bose, nenašminkane.
i pile kafu…srećne ..nasmijane…pjevale
krale groždje u komšinice, šipke, kajsije, smokve..
Ja sam uvijek čuvala stražu.
Neću pisati imena..jer će se neko prepoznati.
Odmah blizu moje kuće bila je kuća jednog
bogataša koji je imao i klavir i kravu i sluźavku..
Bila sam jako ponosna..
Nikada nisam htjela ništa uzeti i lagala sam
da sam to upravo jela kod kuće ..
Uvijek sam gledala tužno u klavir..Moja prijateljica je imala profesoricu za klavir.
za matematiku, za njemački i srpskohrvatski .
Išle smo zajedno u razred i bila sam..odlična
učenica, pjevala sam u horu..ali nisam muzički
obrazovana..
Sada prodjem sokakom..nema više onog smijeha, pjesme, radosti, nema djece, nema
klavira..
Stalno se vraćam u prošlost..
Ranije , u Mostaru , imali smo divan Časopis
” Most” i sve što mi je na srcu..ja ..napiši..
Naročito lijepe pjesme..
Sad nemamo ništa..
Gledam omladinu i tugujem..
Ne želim pisati previše da vam ne dosadim..
Šaljem vam osmijeh i pjesmu ;
” Čudna jada od Mostara grada
Sve od lani pa evo do sada “
vaša Nina
(cidom/20211207)
Lijepe su ove kapi iz mostarske kise.