(tekst koji slijedi objavljen je na ovom blogu 21. aprila 2010. godine, pod originalnim naslovom “Bistričanin na Rondou”, a prethodno je bio objavljen na stranici bihcityreview.com)
Predio beskonačne šetnje jer smo samo tačka kruga što se vrti . . .
Bio jednom jedan hodoljubnik. Bistričanin ljubopitni. S memli strane Sarajeva. Pošao ti on u Mostar da dahne malo Južnog vjetra , ošecuje kakvu toplokrvnu Djevojčicu sa Juga. Eh da bi tako otkravio bar djelić leda što mu ga naslagaše sarajevske hladne zime i memli strana Šeher Sarajeva. Čitao on negdje neku priču o Mostarkama . Svidjela mu se riječ i misao pisca: Nema toliko lijepih imena koliko ima lijepih Mostarki . Sam i promrzo u zimi svog nezadovoljstva krenu ka Jugu . Vlakom prema Jugu. Perivojem voza ili vlaka. Svejedno.
Ha stiže ha se razgali. Mostarsko mu Sunce toplinom svjetlosti odagna one maglovite i vlagovite mrene zima. Vrijeme sanja i neznanja. On progleda .Ukrade namah koji korak kaldrme u Mostarskom kujundžiluku, sjeti se Suljagine Fate i zgari basamacima Starca Čestitog na desnu obalu. Mostom Starim preko Smaragdne rijeke.Uvukoše ga moćni perivoji Liska ulice pa se smota u RONDO. Hojha : Mostarski RONDO! Ha stiže, razgali ga hladovina stoljetnih platana pa uzdahnu : RONDO Mostarski ! Što, bola, ponavljaš, nije BADENBADEN ! – otpjeva mu jedna Mostarska liska na RONDO-u.
A RONDO ? Vječna inspiracija . Ljubav. Susreti. Spoj za vječnost. Vjenčanje sa neprolaznošću. I pred Kuranom i pred oltarom. Svejedno. Put u trajnost. Bistri izvor Radobolje i tok ka uviru. Radobolja šapnu Maku : Kako svom izvoru da se vratim ? Put na zapad. Sa Suncem na počinak. Smjer ka Musali. Povratak Liskom ka Cernici. Sve kradući korake života šetnjom. U antologijskom filmu Hajrudina Šibe Krvavca jedan pametni švabo skonta gledajući panoramu Sarajeva : Das ist Walter ! Da je stajao na Brankovcu pa gledao Mostar rekao bi: Das ist Spazierung!
Bezbeli! Vas Mostar ti je, bola, ŠETNJA . Mostar jeste taj RONDO. Simfonija susreta uz Mostarsku filharmoniju polifonijskog bolera smaragda. Ljubavna kolonija slikara. Predigra Počitelju. Korak ka Jugu.
Onaj Bistričanin sarajevski hodoljubnik, i sam jalija i jolpaz, proda folušku Mostarskoj liski.
Znaš li ti, ba, da se najeftinije rodit u Mostaru? Što bolaaa?- otpjeva Liska.! Pa ako u Mostaru nisi slikar džabe si se i rodio! pobjedonosno će jalijaš. I pjevač! – dodade pomirljivo Liska. Ponosan što je uspio dobaciti tako visoko: da Liski proda štos. Liske su u tome nenadmašne. Nečujnim koracima krade kaldrmu mostarske svakodnevice duh Vase Kise. Lahko je liskama nakon takvog učitelja .
A što ne bi? Prodavo je on i Sarajevsku Vijećnicu strancima. Ima iskustvo.
Prošetala ljepota Mostarki i sokacima pjesme. Emina se sa ibrikom u ruci šeće kroz bašču. Prošetala Suljagina Fata do Mostara grada . Dušu razgali, duboko se zahvali Sarajlija, Memli Stranajlija.
Vrati se svom izvoru Bistriku.
Piše : prof. Mag. Sci. Muhamed Zlatan Hrenovica
(Dženana/20230201)
Bistričanin na Rondou – spagosmail (blogger.ba)
(spagos)