Nekima se zavrti u glavi samo gledajući muškarce koji čitaju svoje novine, puše cigarete, raspakuju sendviče tako mirno, kao da sjede na klupi u parku – a ne na slobodnoj čeličnoj gredi visokoj 260 metara: „Lunchtime atop a Skyscraper“, “Vrijeme ručka na vrhu nebodera” (druga fotografija) nije samo jedna od najpoznatijih fotografija 20. vijeka. Teško da postoji slika koja nadahnjuje maštu toliko kao slika jedanaest montera čeličnih konstrukcija koji vise nogama nad Manhattanom 29. septembra 1932. na 69. spratu novonastalog Rockefeller centra. Zar se zaista nisu plašili visine? Šta bi se dogodilo da je neko izgubio ravnotežu, slika je krasila sobe širom svijeta u bezbrojnim reprintima? Okolnosti njenog nastanka još uvijek nisu tačno razjašnjene. Nekoliko fotografa je dokumentovalo izgradnju nebodera.
Istorija umjetnosti sada pretpostavlja da je Amerikanac Charles Clyde Ebbets snimio scenu – ovdje on na prvoj slici, kao autoportret naspram svjetla. Međutim, to ostaje neosporno, kao i tvrdnja da je slika jednostavno postavljena u reklamne svrhe za novu poslovnu zgradu i nikako nije bila snimak. Ali jedno je tačno: izraz američkog načina života, životnog odnosa koji karakteriše optimizam i neustrašivost, što je bilo posebno traženo u vremenima kada je zemlja bila u neviđenoj ekonomskoj krizi. Ko je želio da ga savlada, nije trebao da se plaši visine.
(welt)
(spagos)